BANJALUKA – Inspektori Republičke uprave za igre na sreću su tokom protekle tri godine propisali 75.000 maraka zbog maloljetničkog kockanja kod tri priređivača igara na sreću.
Viši stručni suradnik za odnose s javnošću RUIS-a Nedjelja Breberina kazala je za naš portal da su inspektori 29. februara 2018. godine podnijeli zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv privrednog društva „Vezuv R.S.“ iz Banje Luke zbog maloljetničkog kockanja.
„Protiv ovog društva je podnesen još jedan prekršajni zahtjev po istoj osnovi dva mjeseca kasnije, dok je treća kazna stigla na adresu šamačkog „Bingo trejda“ u junu prošle godine. U sva tri slučaja propisana je minimalna novčana kazna za pravno lice 20.000 KM i za odgovorno lice 5.000 KM“, kazala je Breberina.
Sagovornici našeg portala ističu da je maloljetničko kockanje daleko prisutnije u kladionicama i ugostiteljskim objektima u kojima se nalaze mnogobrojni kockarski aparati.
Gotovo da nema kafića u kojima nema ovih aparata i na kojima ne igraju i maloljetnici.
Direktor Asocijacije legalnih priređivača igara na sreću Adriana Basara kaže da su kontrole čiji je predmet maloljetničko klađenje rijetke i dodaje da RUIS do sada nije objavljivala takve podatke.
„Članice ALPIS-a imaju stroge interne propise i kontrole prema kojima je maloljetnicima zabranjen ulazak u naše objekte, čak i uz pratnju roditelja ili drugih punoljetnih lica koji žele da uplate tiket. Takođe, priređivači imaju jasno istaknute zabrane klađenja za maloljetne osobe i kontrolu, u slučaju sumnje, vrše sami priređivači, kako je to propisano Zakonom o igrama na sreću“, kaže Basara.
S druge strane, dodaje ona, u ugostiteljskim objektima takve zabrane i kontrole nema. Tačnije, maloljetnim licima kockanje je dostupno širom RS bez ikakve kontrole preko terminala u kafićima.
„Nije nam poznato da li su inspektori RUIS-a ikada kontrolisali terminale u ugostiteljskim objektima, niti da li imaju podatke o kaznama po tom osnovu. Prisustvom terminala u kafićima je nemoguća bilo kakva prevencija, jer se maloljetnici već na startu društvenog života upoznaju s tim. Samo prisustvo terminala u kafićima je štetno“, smatra Basara.
Odgovorni u institucijama se, dodaje ona, najčešće brane da će terminali biti otključavani samo sa ličnom kartom, što se sada nije u primjeni, niti uređaji uopšte imaju sertifikate ni tehničke preglede.
„Opravdano se nameće pitanje zloupotrebe ličnih karata: da li je maloljetnik ‘posudio’ ličnu kartu od starijeg prijatelja? Ko će kontrolisati da li igrač zaista koristi svoju ličnu kartu“, pita Basara.
Načelnik Klinike za psihijatriju UKC Republike Srpske Nera Zivlak Radulović kaže da period puberteta i adolescencije odlikuje povećana radoznalost, eksperimentisanje, potreba identifikacije sa vršnjacima, da se bude prihvaćen u društvu, želja za ulaskom u svijet odraslih, impulsivno ponašanje bez razmišljanja o posljedicama.
„Ukoliko je ovaj razvojni period opterećen niskim kvalitetom porodičnih odnosa, slabom kohezijom i osjećajem pripadnosti porodici, slabim nadzorom od strane roditelja, nasiljem u porodici, modelom zavisničkog ponašanja u porodici – veći je rizik za problematično i zavisničko ponašanje kod adolescenta. Posebno ukoliko se nalazi u vršnjačkoj grupi koja preferira ovakav oblik zabave“, ističe Zivlak Radulović.
Ti mladi ljudi, dodaje ona, imaju obično i druge probleme u ponašanju kao što su poremećaji raspoloženja i zavisnost od drugih supstanci što spada u individualne rizične faktore .
„Na maloljetničko kockanje se ne obraća dovoljno pažnje. Rijetki su roditelji koji to prepoznaju na vrijeme i koji traže pomoć. Zato je i pristup zdravstvenim službama kada je ovaj problem u pitanju manjkav. Jedan od otežavajućih faktora je i postojanje stigmatizacije ljudi koji se javljaju u psihijatrijske zdravstvene ustanove“, kaže Zivlak Radulović.
Sam razvojni period adolescencije je, dodaje ona, praćen otporom prema autoritetima i prihvatanjem sugestija od strane roditelja da postoji problem. Kada se mladi jave na pregled u pratnji roditelja, procjenjuje se aktuelna situacija, porodični odnosi, eventualno postojanje još nekog psihičkog oboljenja ili zavisnosti.
„U slučaju postojanja težeg poremećaja prvo se tretira taj poremećaj, pa se potom liječi problem kockanja. U zavisnosti od procjene uključuje se farmakoterapija, obavezan je psihoterapijski pristup, poželjan oblik rada je rad sa porodicom, a veliku ulogu igraju i socioterapijski oblici rada“, objašnjava Zivlak Radulović.
Patološko kockanje kod muškaraca,ističe ona, obično počinje u adolescenciji. Žene imaju tendenciju da razviju ovo ponašanje tek kasnije u životu, nakon 20. godine kada se susretnu sa određenim stresom koji je najčešće emotivne prirode.
„Ulazak u svijet kockanja je u principu bjekstvo od situacije sa kojom se ta osoba srela. To je razlog da se ne srećemo u svakodnevnoj praksi sa maloljetnim djevojčicama koje su razvile problematično kockanje“, rekla je Zivlak Radulović. Mojabanjaluka.info