BEOGRAD – Porezi su neizbježan, iako pomalo neželjen dio naših života. Neki od najčešćih poreza uključuju porez na dohodak, porez na dividende, porez na imovinu i porez na promet, između ostalog.
Neke zemalje takođe naplaćuje poreze na stvari kao što su nasljedstvo, dugoročnu i kratkoročnu kapitalnu dobit, a tu su i akcize i premije osiguranja, piše Euronews.
Međutim, da li biste platili porez na nezdravu hranu? Šta je sa porezom na ime bebe? Ili porez na to koliko puta pustite vodu u toaletu? Ovi i još nekoliko čudnih poreza mogli bi da vas natjeraju da zastanete i zapitate se – da li je ovo realno? A jeste.
Ovo su neki od najčudnijih poreza na svijetu:
Porez na borovnice
Porez na borovnice plaća se u američkoj državi Mejn, državi poznatoj po borovnicama. Kao posljedicu velike proizvodnje, država Mejn je uvela porez na borovnice, koji se trenutno naplaćuje tri centa na kilogram divljih borovnica. Ovo se uglavnom radi da bi se spriječila prekomjerna berba voća, koja bi bila štetna po privredu države. Ovaj porez se dijeli između prerađivača i uzgajivača voća.
Komisija za divlje borovnice iz Mejna je, međutim, nedavno odustala od ovoga. U obrazloženju se navode rastuće kamatne stope, troškovi rada i inflacija, što sve izjeda profitne marže borovnice. Slično tome, klimatske promjene, nestabilnost cijena i rastuća konkurencija takođe izazivaju zabrinutost.
Komisija je zatražila privremenu jednogodišnju pauzu u vezi sa porezom na borovnice, kako bi industrija ponovo stala na noge.
Porez na robote
Porez na robote je južnokorejski porez koji se primjenjuje od 2017. On je efektivno smanjio poreske olakšice za ulaganja u robotiku, kako bi pokušao da uspori gubitak radnih mjesta izazvan robotima u industriji. Ovi gubici posla nisu štetni samo za radnike i njihove porodice, već i za vladu u cjelini, smanjujući poreske prihode jer, naravno, roboti ne plaćaju porez.
Adam Penington, advokat za zapošljavanje u advokatskoj firmi Stephensons, rekao je na svojoj web stranici:
“Iz perspektive poslodavca, zamjena ljudi robotima na radnom mjestu ima niz značajnih prednosti. Robot neće podnijeti tužbu za nepravedno otpuštanje ili diskriminaciju, niti bi zaposleni robot zahtjevao od računovođa da obračunaju posebne poreske olakšice i mjesečne plate. Robot bi mogao da omogući preduzeću da generiše mnogo veći prihod, a da istovremeno ne moraju da brinu o propisima i zaštiti koji bi sprečili da se tužbe protiv njih pokrenu”, napisao je on i nastavio:
“Bojim se da će se u ne tako dalekoj budućnosti, manje kvalifikovani zaposleni suočiti sa najvećim teretom otpuštanja jer njihove poslove preuzimaju roboti, dok je vjerovatno da će zaposleni sa višim kvalifikacijama, vještinama i iskustvom takođe vjerovatno biti otpušteni”.
Porez na podrigivanje krava
Porez na kravlje podrigivanje bio je kratkotrajan na Novom Zelandu, a prvobitno ga je predložila bivša premijerka Džasinda Ardern. Ovo je uglavnom predloženo kako bi se smanjile emisije staklene bašte, kao što je metan, u čemu poljoprivredna industrija obično igra značajnu ulogu.
Međutim, usljedile su oštre kritike, jer su farmeri na Novom Zelandu već bili znatno efikasniji na ovom polju nego kolege u većini drugih zemalja. Kritičari su takođe istakli da će nametanje više poreza na emisije poljoprivrednicima, bez jasnog plana ili efektivnih alata o tome kako da ih smanje, vjerovatno izazvati gubitak radnih mjesta, povećanje cijena hrane i smanjenje prihoda od izvoza.
Ovo je dovelo do toga da je Novi Zeland nedavno ukinuo porez na podrigivanje krava, a ministar poljoprivrede Tod Meklej je u izjavi rekao:
“Vlada je posvećena ispunjavanju naših obaveza u pogledu klimatskih promjena bez zatvaranja farmi kivija. Nema smisla slati poslove i proizvodnju u inostranstvo, dok zemlje sa manjom emsiijom ugljenika proizvode hranu koja je potrebna svetu”.
“Zbog toga smo fokusirani na pronalaženje praktičnih alata i tehnologije za naše poljoprivrednike da smanje svoje emisije na način koji neće smanjiti proizvodnju ili izvoz”, rekao je on.
Porez na čips
Mađarski porez na proizvode za javno zdravlje, kolokvijalno poznat kao porez na čips, je porez na raznovrsnu nezdravu hranu sa visokim sadržajem soli, šećera i drugih sastojaka koji se obično smatraju nezdravim. Ovo je nametnuto da bi se podstaklo stanovništvo na zdravije izbore, kao i da se smanji gojaznost među tinejdžerima.
Donijet još 2011. godine, dolazi u obliku akcize od 4 odsto na upakovanu hranu i piće, uključujući slatkiše, začine, bezalkoholna pića, čips i voćne džemove.
Druge zemlje, kao što je Meksiko, takođe imaju porez na nezdravu hranu, u ovom slučaju porez od 8 odsto, koji je uveden 2013. na artikle uključujući slatkiše, prerađenu hranu na bazi žitarica, puter od orašastih plodova i grickalice, sve klasifikovane kao neesencijalne.
Indija takođe ima porez na masnoću u nekim državama, uključujući Keralu i Gudžarat, koji se prenosi na hranu kao što su hamburgeri i pice.
Beri Popkin, istraživač politike ishrane Univerziteta Severne Karoline, rekao je, kako je izvestio Vox:
“Možda potrošimo 5 odsto do 7 odsto budžeta za hranu na slatke napitke, ali trošimo još 15 odsto do 20 odsto na nezdravu hranu. Ako uzmemo zemlju kao što je SAD, 33 odsto do 57 odsto kalorija koje adolescenti dobijaju je od nezdrave hrane”.
Porez na ime beba
Švedski porez na ime beba je porez na neobična imena beba, posebno ona koja su znatno teža za izgovor.
Roditelji moraju da plate oko 770 dolara (717 evra) za ovakva imena. Neka imena kao što su “Alah” i “Ikea” su potpuno zabranjena, dok su druga pomalo neobična imena kao što su “Lego” i “Gugl” i dalje prihvaćena. Imena kao što su Veranda, Metalika i Supermen nisu dozvoljena.
Imena švedske djece treba da odobri poreska agencija zemlje prije nego što dijete napuni peti rođendan.
Nekoliko drugih zemalja takođe ima ograničenja za imena beba, a Japan i Francuska imaju zakon protiv sramotnih ili ponižavajućih imena, dok Novi Zeland zabranjuje upotrebu bilo kakvih zvaničnih titula kao imena.
Porez na ispiranje toaleta
Porez na ispiranje toaleta je porez koji je uvela američka država Merilend na broj puta koji su stanovnici puštali vodu u toaletima, a novac prikupljen od uredbe ide za obnovu zaliva Česapik, koji je bio teško pogođen porastom kolonija algi koje žive isključivo od fosfora i azota. Visina poreza primenjenog 2004. godine, prvo je bila 30 dolara, da bi se udvostručila 2012. godine. Euronews