MANILA , Rijetko ko je računao na Filipne, ali ta zemlja s više od 7.000 ostrva i oko 100 miliona stanovnika danas je jedna od najbrže rastućih ekonomija jugoistočne Azije.
Radio Dojče vele svoju reportažu o Filipinima počinje sa Ninjom Santiagom, preduzetnicom i vlasnicom jedne takozvane Sari-Sari prodavnice, koja se nalazi na oko dva sata vožnje od filipinskog glavnog grada Manile.
Ta mlada žena, u srednjim tridesetima, ponosna je na svoju prodavnicu, koja se nalazi u blizini jedne jako prometne ulice. U suštini je to jedan tamni sobičak. Glineni pod, nekoliko starih drvenih regala, na kojima stoje limenke i supe sa tjesteninom. Ali s tom prodavnicom ova mlada žena prehranjuje svoju porodicu i pomaže bolesnom ocu.
“Započela sam samo s jednom posudom, na koju sam stavila nekoliko proizvoda i prodavala ovdje ispred kuće”, priča Ninja i pokazuje na jedan tamni kutak. Njena početna investicija za tu robu iznosila je oko 40 američkih dolara.
Skoro milion takvih sićušnih prodavnica nalazi se na Filipinima. U njima se mogu kupiti svakodnevne potrepštine i u veoma malim količinama. Jer, kupci su uglavnom siromašni Filipinci. Oni, na primjer, šampon ne kupuju u plastičnim bocama, već u malim vrećicama, čiji je sadržaj dovoljan za jedno pranje kose.
Veliki lanci supermarketa dosad se oklijevali da otvore svoje filijale u seoskim regionima na Filipinima. Infrastruktura još nije dovoljna, a i kupovna moć je ograničena. Ali i to može brzo da se promjeni. Prema rezultatima jedne aktuelne studije savjetodavne kompanije IHS prihodi po glavi stanovnika će 2024. godine, s trenutnih 2.800 porasti na 5.800 američkih dolara.
Filipinska privreda jedna je od najbrže rastućih ekonomija jugoistočne Azije. Oko pet posto privrednog rasta očekuje se za 2014. godinu, a i za naredne godine su dobri izgledi.
Ali taj rast je jednostran, jer se siromaštvo u toj zemlji dosad gotovo i nije moglo smanjiti. 28 posto stanovništva vodi se kao siromašno, deset miliona ljudi je nezaposleno ili rade samo povremeno. Broj stanovnika iznosi oko 100 miliona i raste iz godine u godinu, u prosjeku za dva miliona.
Bam Akvino je od prošle godine senator na Filipinima. On podstiče iz jedne od velikih porodica političara u zemlji.Novinare Dojče velea dočekuje u svojim službenim prostorijama u Manili. Taj 37 godišnjak je najmlađi od 24 senatora, a svojim idejama je već podigao dosta prašine. Želi da postigne da vlada podrži tzv. socijalna preduzeća. Akvino je prije nego što je preuzeo političku funkciju i sam osnovao jedno socijalno preduzeće, s kojim je htio da podstakne socijalne promjene.
“Ovdje na Filipinima smo toliko puno već pokušali i uvijek ističem da stara rješenja ne funkcionšu za stare probleme. Jer, zato te probleme i imamo još uvijek, jer pokušaji rješavanja dosad nisu funkcionisali. Stoga su nam potrebni novi prijedlozi rješenja, kako bi se uhvatili u koštac s problemima. U to spadaju socijalna preduzeća, jedan lanac snabdijevanja koji će doprijeti do svih i preduzeća, koja sve uključuju”, kaže Akvino i dodaje da se njegovo preduzeće zove Hapinoj. Nakon izbora za senatora preduzeće je predao svom partneru. U okviru preduzeća su oko 30.000 Sari-Sari dućana.
Bam Akvino i Mark Ruiz su Hapinoj osnovali prije sedam godina kako bi pomogli vlasnicima malih dućana. Organizuju za njih treninge, u okviru kojih uče sve o izboru proizvoda, marketingu i pojašnjavaju im kako da vode knjige. Vlasnici prodavnica mogu da dobiju male kredite. Na taj način Sari-Sari dućani mogu da opstanu, jer oni mnogim porodicama osiguravaju prihode. Dobitak, koji Hapinoj ostvari, se ponovno investiraju i prosleđuju dobrotvornoj organizaciji. Ovdje se ne radi o profitu, već o osiguravanju dohotka za siromašne. To je koncept socijalnog preduzeća.
Akvino ističe da je cilj tog koncepta da cjelokupno stanovništvo ima korist od privrednog rasta, govoreći pritom ne više kao preduzetnik, već kao političar.
“Ako rast ne bude uključivao cjelokupno stanovništvo, od njega će profitirati samo nekolicina, a to nije prihvatljivo za Filipince”, poručuje on.
I prodavnica Ninje Santiago pripada preduzeću Hapinoj, pomoću kojeg je već prošla nekoliko tečajeva i naučila kako da nabavi dobre proizvode. Nedavno je kupila čak i veliki frižider, pa tako sad može da prodaje hladne sokove, koji su veoma traženi tokom vrelog filipinskog leta.
Njeni prihodi su se posljednjih godina utrostručili i sada iznose oko 200 evra mjesečno. Od tog novca ona svom ocu može da plati ljekarske preglede. Stoga u susjedstvu ona već sada vrijedi za uzornu preduzetnicu. Deutsche Welle