BEOGRAD, Suzbijanje rada na crno u Srbiji se tretira kao državni prioritet, ali, sudeći po načinima borbe protiv njega, cilj je samo deklaritivan. Njegovim suzbijanjem se, uprkos smanjenim kapacitetima i tehnikom „štapa i kanapa“, zapravo bavi samo Inspektorat za rad. Mali se pomaci primećuju, ali nema značajnijih rezultata. Država i dalje gubi milijarde dinara zbog neuplaćenih doprinosa, a radnici ostaju bez staža, zdravstvenog osiguranja i ostalih prava koja proističu iz radnih odnosa.
– Inspektorat za rad je u prethodne tri godine više puta predlagao mjere za efikasnije suzbijanje sive ekonomije, ali se mnogo toga nije popravilo nabolje – ocjenjuje i Radovan Ristanović, direktor Inspektorata za rad.
Najveći problem s kojim se u svom poslu susreću inspektori rada jeste veoma teško utvrđivanje faktičkog rada. Poslodavci nemaju obavezu da registruju ugovore o radu niti da primjerke ovih ugovora drže u radnom prostoru.
– Zbog toga se često dešava da osoba koja u momentu nadzora nije prijavljena – iz straha od gubitka posla, izjavljuje inspektoru da tu radi tek nekoliko dana i da će zaključen ugovor donijeti za sat-dva – dodaje Ristanović. – To je dovoljno vremena da se ugovor sačini u bilo kom obliku i da poslodavac na taj način izbjegne sankciju, što jasno govori o nedostatacima Zakona o radu.
U Inspektoratu dodaju i da je problem rada na crno najprisutniji u privatnom sektoru. Najčešći je u trgovini, ugostiteljstvu i zanatskim djelatnostima. Za rad bez „papira“ najčešće se angažuju izbjeglice, prognani, penzioneri, učenici i studenti.
Fantomske firme
Inspektori rada nailazili su i na fantomske firme, odnosno firme koje nisu registrovane kod nadležnih organa, a u kojima poslodavac angažuje radnike na crno. Problem dobija na značaju zato što je u ovim slučajevima inspektorima rada onemogućeno obavljanje nadzora, jer je to u nadležnosti tržišne i turističke inspekcije.
Faktički rad zaposlenih poslodavci često pravdaju i kao probni rad, ali ga pripisuju i želji zaposlenog da mu se cijela plata, bez doprinosa i poreza, isplaćuje „na ruke“.
Osim sistemskih problema koji otežavaju rad inspektorima, poteškoća ima i unutar same organizacije posla. Inspektori, objašnjavaju u ovoj instituciji, u terenskim kontrolama neretko koriste sopstvena vozila, jer nema dovoljno službenih, a ona kojima raspolažu uglavnom su stara i dotrajala. U ovoj službi nemaju ni dovoljan broj kompjutera, ne stiže im ni minimum stručne literature, pa su nerijetko bolje informisani oni nad kojima se obavlja nadzor nego oni koji ga sprovode. Nedostaju i neophodne obuke, mlađi i stručniji kadar…
Prekovremeno
Na osnovu dosadašnje prakse, inspekcijski nadzori trebalo bi da se vrše u kontinuitetu – u prepodnevnim, u popodnevnim i večernjim satima, smatraju u Inspektoratu. U cilju bolje kontrole poslodavaca, naročito onih iz oblasti trgovine i ugostiteljstva, bio je organizovan smjenski rad inspektora rada, kako bi se provjerilo da li poslodavci u poslijepodnevnoj smjeni angažuju osobe bez zaključenog ugovora. Novosti
Na probnom radu dovijeka
