NJUJORK ,Inženjer Martin Kuper, koji je prije 35 godina patentirao bežični telefon, vjerovao je da će ljudi biti toliko vezani za mobilnu komunikaciju da će naprave biti ugrađene u njihova tijela.
Bivši istraživač američke telekomunikacione kompanije “Motorola”, koji je telefonirao sa prvog bežičnog telefona sa prometne ulice u Njujorku u aprilu 1973. godine, kaže, međutim, da industrija nije ispunila njegova očekivanja.
“Naš san bio je da više niko neće upotrebljavati statične telefone”, izjavio je 79-godišnji inženjer elektronike.
Kuper kaže da je bio nevjerovatno uzbuđen poslije svog prvog razgovora preko mobilnog telefona i da je u šali tvrdio da će ljudi dobiti brojeve mobilnih telefona po rođenju i da će umrijeti, ako se ne budu javljali na pozive.
“Ideja je da broj telefona postane dio vas”, rekao je Kuper, koji čeka dan kada će moći samo da pomisli na nekoga i da telefon sam okrene broj te osobe.
Zamišljao je da će ljudi biti toliko vezani za bežičnu komunikaciju da će šetati sa aparatima ugrađenim u svoja tijela. Telefoni bi mogli da prate i stanje zdravlja vlasnika, a ugrađivanje bi riješilo problem popune energije koju tijelefon troši.
“Postoji taj divni snabdjevač energijom koji se zove ljudsko tijelo koje energiju proizvodi neprekidno”, kaže on.
Iako je popularnost mobilnih telefona danas ogromna sa više od tri milijarde korisnika u poređenju sa 300.000 koliko ih je bilo 1984. godine, Kuper smatra da mogućnosti bežičnih telefona još nisu dovoljno iskorišćene. On vjeruje da će za 15 ili 20 godina uz pomoć ovih naprava moći da se postavljaju dijagnoze i liječe bolesti.
“Zamislite kako bi bilo kada bi telefon mogao direktno da obavijesti ljekara da ste bolesni. Mogli biste odmah da budete izliječeni”, rekao je Kuper, koji je na čelu kompanije za bežični softver “ArrayComm”.
Luđak na ulici
Martin Kuper tvrdi da su konzervativni stavovi prepreka njegovoj viziji. Iako ideja da čovjek može da koristi sopstveno tijelo da bi napunio mobilni telefon zvuči kao naučna fantastika, Kuper podsjeća da su ljudi na sličnan način reagovali kada su ga vidjeli kako telefonira sa ulice.
“Ljudi su tada mislili da sam lud što uopšte mislim o telefonu koji može da se stavi u džep”, prisjeća se Kuper.
Prvi bežični telefon, za koji su mu bila potrebno tri mjeseca da ga sastavi, bio je težak 910 grama, a baterija mu je trajala dvadeset minuta.