BEOGRAD, Pohvalno je što je Vlada Srbije preporučila bankama da počnu sa odobravanjem reprograma kredita domaćim preduzećima, tako da im omogući da godinu dana plaćaju samo kamatu, dok bi glavnicu, potom, vraćali 12 mjeseci duže. Tek iz zainteresovanosti banaka, međutim, vidjeće se da li će te preporuke imati efekta, kaže za ”Novosti” ugledni ekonomista Miroslav Zdravković.
*Da li su ove mjere izlaz ka likvidnosti preduzeća ili su samo produžetak agonije?
– To je samo preporuka, nije mjera, nije obavezujuća. Banke najbolje znaju kako svako pojedinačno preduzeće, baš kao i građani, finansijski stoji. Time najbolje znaju i kome treba da ponude grejs periode i daju šansu da se finansijski izvuče. Dobar primjer je dogovor banaka, najvećih povjerilaca preduzeća iz ”Nibens grupacije” da umjesto uvođenja u stečaj zajedno pokušaju da ove firme podignu na noge, deblokiraju im račune i omoguće nastavak proizvodnje.
*Kako banke još mogu da pomognu privredi?
– Imate primjer slovenačkog ”Merkatora”, gdje su banke pretvorile svoja potraživanja u akcije. Isto tako banke mogu da traže načina da dug pretvore u vlasništvo ukoliko su svjesne da su to perspektivna preduzeća. Banci je bolje da 10 miliona evra pretvori u vlasništvo, očekujući da će poslije dvije godine rasta cijena akcija imati profit od 100 odsto, nego da postane zavisna od toga da li je firma sposobna da plaća kamatu od 18 ili 20 odsto.
*Najnoviji podaci pokazuju da je u srpskim preduzećima svaki pozajmljeni dinar pokriven sa svega 55 para sopstvenog kapitala. Ukupan gubitak privrede je oko 90 milijardi dinara. Zar to nije prezaduženost?
– Ukupan dug je 19,5 milijardi evra, a pošto je vezan za evro, unaprijed je bilo poznato da će on da poraste za nekih 100 milijardi dinara, kao što je bilo i prošle godine. Zato što se na jedan dinar promjene kursa dinara mijenja bilans preduzeća za oko 20 milijardi dinara. Znači, preduzeća su ukupno imala, kao ekonomija, oko 50 milijardi dinara čistog profita, ali smo zbog 150 milijardi gubitaka došli do te cifre od 90 milijardi dinara.
*Rezultat je, dakle,vezan za kurs dinara?
– Da, i to zbog izuzetno velike zaduženosti. Ipak, uvijek treba uporediti kako je kod država u našem okruženju. Tako se vidi da po zaduženosti i drugim pokazateljima Srbija ipak stoji relativno bolje nego Bugarska, Rumunija, Mađarska, Hrvatska i druge zemlje. To je naša sreća u nesreći, naša ”sirotinjska sreća”: Srbi su toliko siromašni i kasno su se uključili u međunarodne finansije da nisu stigli da se zaduže koliko su željeli. Mi, recimo, imamo oko 75.000 korisnika stambenih kredita, dok je u Mađarskoj taj broj milion, od čega 300.000 ne može da plaća svojim bankama.
*I gdje je izlaz?
– Sad je za Srbiju pitanje nad pitanjima koliko je moguće brzo oporaviti industrijsku proizvodnju. Jer, cijela Evropa je u kolapsu i pitanje je šta će sljedeće, poput grčke krize, eskalirati…
Subvencije samo za gradove koji su dalje od autoputa
*Mogu li državne mjere koje se odnose na podsticanje zapošljavanja da donesu boljitak srpskoj privredi?
– Po meni, pogrešno je stavljati Jagodinu, Paraćin i ostale gradove koji su pri Koridoru 10 u podsticajne mjere, jer bi tu stranci svakako našli motivaciju da dođu i ulažu. Vlada bi trebalo da ima kontramehanizam tom prirodnom procesu privlačenja firmi uz autoputeve. Dakle, subvencije su jednake distanci od Koridora 10. To, opet, znači da najveće subvencije treba da idu u pravcu Užica, Negotina, Pirota, Priboja, Prijepolja… Ka svim onim gradovima u kojima investitor ne bi našao interes da dođe ako se uzme u obzir da su udaljeni 200 ili 300 kilometara od dobrog puta. Novosti
