Milion i po za bezobrazluk

Piše: Darko Momić

Da bi ispunio prvo postizborno obećanje nakon lokalnih izbora 2020. godine, lider SNSD-a Milorad Dodik nije morao previše da se trudi. Kažnjena je Banjaluka ovakvim sazivom gradske skupštine više nego što je i pomislio da je kazni.

Za zaboravne, Dodik je Banjaluci zaprijetio kaznom zato što je za gradonačelnika izabrala Draška Stanivukovića, umjesto Igora Radojičića, ali kako su se stvari kasnije odigrale i kako trenutno stoje, Dodiku teško da je krivo zbog tog rezultata, dok istovremeno njegovi odbornici postupaju upravo onako kako je najavio.

Iako ništa ne treba generalizovati, jer je odgovornost uvijek pojedinačna, odbornici u banjalučkoj gradskoj skupštini generalno zaslužuju ono što nije pristojno ni reći, ni napisati. Bezobrazluk, neodgovornost i javašluk koji većina njih pokazuje od sjedanja u odborničke klupe prevazišli su sve mjere.

Nijedna sjednica aktuelnog saziva Skupštine grada nije počela u zakazano vrijeme. Svaka je kasnila najmanje sat vremena, nekoliko mjeseci nijedna nije održana, a prošle sedmice sjednica je otkazana zato što ni poslije dva sata od zakazanog početka nije bilo kvoruma.

Nije uopšte bitno da li je stanje bilo nešto bolje dok je Mladen Ilić rukovodio gradskim parlamentom, kao što nije važno da li je javašluk proizvod političkog prepucavanja između šefa banjalučkog PDP-a Draška Stanivukovića na privremenom (ne)radu na funkciji gradonačelnika i s druge strane prvog čovjeka banjalučkog SNSD-a Vlade Đajića u slobodno vrijeme direktora UKC-a, narodnog poslanika, predsjednika UG „Djeca nam se rađala“, estradnog menadžera…

Suština je da odbornici imaju mjesečnu naknadu od 700 KM, imaju pravo na naknadu troškova u visini od 331 KM, dobijaju po 40 KM na ime članstva u komisijama i 80 KM za svako vjenčanje kojem prisustvuju. Kad se sve sabere, to dođe oko 1.100 KM mjesečno ili više od 50.000 KM za četvorogodišnji mandat. Gradski budžet i građane toliko košta svaki od ukupno 31 odbornika, što ukupno iznosi više od milion i po maraka.

Prosječna plata u Srpskoj prošli mjesec je iznosila 1.278 KM, a prosječna julska penzija bila je 540 KM. To praktično znači da banjalučki odbornici za bezobrazluk i neodgovornost, (neka oprosti Medo i još nekolicina), svaki mjesec dobiju gotovo prosječnu platu ili više od dvije prosječne penzije.

Pri tome su gotovo svi profesionalno angažovani na drugim dobro plaćenim poslovima uglavnom na budžetu ili u javnim preduzećima i ustanovama, tako da im odborničke prinadležnosti dođu kao kredit od 50.000 KM koji se sam otplati za četiri godine. Ogromna većina onih čijim glasovima su dobili taj „kredit“ o tako nečemu mogu samo da sanjaju.

Paradoks je što će sutra ista ta većina ponovo glasati za iste te odbornike, iako ne vrijede ni po lule duvana. Da ičemu vrijede i da išta valjaju napravio bi ih Dušan Jokić od lego kockica. Šta mu teško, samo složi prazne klupe.