MINHEN, Kamate na uloge u Njemačkoj su toliko niske da ne pokrivaju ni stopu inflacije.
Zato i ne čudi da je ulaganje u nekretnine sve popularnije, piše “Dojče vele”.
I dok građevinskoj industriji u Srbiju, usljed krize i strane konkurencije, prijeti kolaps, u Njemačkoj je u modi – gradnja. Za mnoge je to trenutno jedini pravi način da se uloži novac.
“Dojče vele” piše o Lauri Lamel koja svakodnevno, uprkos za ovo doba godine izuzetno niskim temperaturama, od ranog jutra, obilazi svoja gradilišta. Gradi se i dalje, ignorišu se kiša i snijeg, jer mušterije čekaju – a njih je sve više.
Čak i u skupom Minhenu, gdje praznih placeva za gradnju gotovo da i nema, građevinari zadovoljno trljaju ruke, izvještava “Dojče vele”.
Vlasnici postojećih nekretnina nadograđuju, renoviraju potkrovlja, pretvaraju ih u skupocjene stanove, ili ulažu u podzemne garaže koje se, uprkos skupoći, isplate.
”Vlasnici polako dolaze k sebi i shvataju koliko su vrijedne nekretnine koje posjeduju“, kaže Lamel.
Od građevinskog ”buma“ i masovnog ulaganja u ”betonsko zlato“, profitiraju mnogi, pogotovo građevinci. Rajner V. Markgraf, koji je inače zaposlen u visokogradnji, kaže da je trenutni trend dobar i za građevince, ali i za privredu generalno. Ali za njega eksplozija narudžbina ima i svoju negativnu stranu.
”Zbog prevelike potražnje gotovo je nemoguće držati se dogovorenih rokova jer su sve češće nestašice materijala“, kaže Markgraf. Proizvođači građevnog materijala jednostavno ne stižu da udovolje svim narudžbinama.
Predsjednik Bavarskog udruženja građevinaca Franc-Ksaver Peteranderl gleda pozitivno na ”enormni rast“ u građevinarstvu.
S jedne strane, knjige narudžabina građevinskih firmi su prepune, a s druge, taj trend mogao bi da ublaži višegodišnji hronični nedostatak stambenog prostora u većim centrima, poput Minhena.
Za radnike na gradilištu ”građevinska renesansa“ u Njemačkoj, osim sigurnog posla, ne donosi i toliko željeni rast plata.
”Imamo na tržištu preduzeća koje nude izuzetno niske cijene. S obzirom na to da materijal gotovo svuda košta isto, očigledno je da se štedi na satnicama“, kaže preduzetnica Laura Lamel.
I to uprkos činjenici da nedostaje stručna radna snaga. Lamelova već dvije godine traži predradnike, i to bezuspješno.
”Mladi jednostavno ne žele da rade u buci, prašini i po hladnoći, a sve to uz veliku odgovornost i sa puno stresa. Mnogo je privlačniji posao za računarom, u toploj kancelariji“, žali se preduzetnica.
Obučeni radnici na gradilištu mogu, prema informacijama sindikata, da računaju sa prosječnom mjesečnom bruto platom od oko 3.000 evra.
Tome možda doprinose i česti napisi u medijima o iskorišćavanju građevinaca, pogotovo onih koji dolazi iz inostranstva.
Mnogi građevinski preduzimači iz novih članica Evropske unije aktivni su u Njemačkoj gdje često domaćim ponuđačima konkurišu cijenama nižim od uobičajenih.
To po pravilu ide na teret radnika koji primaju mnogo manje plate nego što je to u Njemačkoj predviđeno kolektivnim ugovorima, prenose agencije.