ZAGREB, Kredit što ga je Krešimiru Milanoviću 2007. godine odobrila LHB banka, ustanova u vlasništvu Nove Ljubljanske banke (NLB), samo je jedna mala ilustracija kako su se krediti u najvećoj slovenačkoj državnoj banci nekoć dijelili šakom i kapom i bez kriterijuma te dodatni dokaz kako za njene nenaplative kredite nisu krivi samo svjetska finansijska kriza, nego i oni koji su banku zadnjih 20-ak godina vodili, piše u ponedjeljak ljubljansko “Delo”.
Priča o velikom kreditu koji je LHB banka svojevremeno odobrila nekretninskoj fabrici “Modestus”, u vlasništvu brata bivšeg hrvatskog premijera, prvi se put u slovenačkim medijima pojavila prije tri godine, a vodeći slovenački list u ponedjeljak na svojim udarnim stranicama rezimira njene pravne, finansijske te dijelom političke pouke, prenosi Hina.
Sve to kao prilog tezi da su za finansijsku rupu u slovenačkim bankama, koju su morali pokriti porezni obveznici, kriva poslovodstva banaka koja su u vrijeme kreditne ekspanzije zajmove odobravale bez potrebnih jamstava i pravne logike, uz podršku “političara koji i dalje ostaju na sceni” jer su od takvog neodgovornog poslovanja, za koje niko nije odgovarao, navodno i sami imali koristi.
Kredit što ga je tada uticajni slovenački bankar Boris Zakrajšek odobrio “Modestusu”, u suvlaslasništvu Krešimira Milanovića, prema dokumentaciji do koje je došlo “Delo”, nikad nije smio biti odobren, a okolnosti kako je do toga došlo “su sumnjive”, navodi list.
“Kredit je očito bio dan na slijepo, to je ilustracija loše poslovne prakse slovenačkih banaka na području bivše Jugoslavije”, kazao je za “Delo” anonimni finansijski stručnjak kojemu su predstavljeni uslovi davanja kredita za nekretninski projekt na području Dubrovnika koji nije zaživio.
“Zajam u visini 3,25 miliona evra odobren je bez prethodne ocjene kreditne sposobnosti klijenta, i to na rok od samo dvije godine”, navodi list.
“Delo” navodi ocjene stručnjaka kako je bilo nemoguće da kompanija koja je osnovana samo nekoliko mjeseci prije, bez prihoda, zaposlenih i bez poslovnih referenci, u roku od samo dvije godine otkupi zemljišta za koja je uzela bankarska sredstva i dobije sve potrebne dozvole za gradnju stanova, a onda ih proda po odgovarajućoj cijeni i vrati kredit.
Potraživanja LHB banke prema “Modestusu”, koji je završio u stečaju, u međuvremenu je 2012. godine preuzela NLB, koja od kompanije, čiji je suvlasnik brat bivšeg hrvatskog premijera, potražuje 4,28 miliona evra, a slovenačka bi državna banka “prema optimističkom scenariju” mogla dobiti najviše četvrtinu uloženih sredstava, piše “Delo”.
List navodi da je to samo ilustracija kako bi direktorima najveće slovenačke banke, koji su je u prošlosti vodili, trebalo zbog loših poteza suditi, onako kako se to dogodilo bankarima na Islandu koju su svoju zemlju doveli u velike neprilike.
U najvećoj slovenačkoj banci odbijaju komentarisati slučaj potraživanja prema “Modestusu” i njegovu realnu vrijednost, pozivajući se na bankarsku tajnu koja ih po zakonu obavezuje, iako je većina podataka o tome već objavljena i javno dostupna iz registara sudova te podataka koje je objavila hrvatska Fina i druge državne ustanove, a tim je ustanovama podatke dala upravo Nova Ljubljanska banka (NLB), navodi “Delo”.
Budući da su slovenačke banke prije tri godine morale, zbog loših kreditnih plasmana, biti obilato dokapitalizirane iz javnih sredstava, pri čemu im je iz bilansi otpisan i dio loših kredita, u Sloveniji se pitanje odgovornosti direktora banaka za tzv. “bankarsku rupu” često postavlja, ali su suđenja za takve slučajeve vrlo rijetka.
Prema tajnom izvješću slovenačke središnje banke iz 2012., uprave banaka su preko 2 milijarde evra kredita u vrijeme jeftinog bankarskog kapitala “odobrile na lijepe oči” i uz velike kreditne rizike, pa su samo nakon bankrota nekoliko vodećih građevinskih kompanija ostale s nenaplativim potraživanjima od skoro pola milijarde evra, a preračunale su se i prilikom kreditiranja “tajkunske privatizacije”, odobravajući kredite menadžerima koji su kasnije suđeni i završili u zatvoru.
Jedan od rijetkih kojima se za loše kreditne plasmane u Sloveniji sudilo je bivši direktor NLB-a Draško Veselinovič, koji je najveću slovenačku banku vodio 2009. godine, a dva procesa protiv njega još nisu završena. Draškovića sumnjiče da je banci napravio veliku štetu odobrivši kredit tadašnjem direktoru Pivovarne Laško (PL) Bošku Šrotu, koji je kupovao akcije komapije u kojoj je bio direktor a na kraju osuđen zbog malverzacija i još izdržava zatvorsku kaznu.
Veselinovič je međutim u svoju obranu u sudnici rekao da je takvu kreditnu politiku tada diktirala država i da kreditiranje potencijalnih tajkuna nije bilo zakonski zabranjeno nego naprotiv stimulisano i hvaljeno.
Veselinoviča u drugom slučaju terete za odobrenje visokog kredita NLB-a Simoni Dimic za gradnju kuće u Ljubljani u visini 350.000 evra, uz godišnju kamatu od samo 1,6 odsto. Tako povoljan kredit državna banka odobrila je javnoj osobi koja je u to vrijeme bila šefica kabineta tadašnjeg premijera Boruta Pahora.
Draškovič tvrdi da je bilo odobravanje kredita po kamatnoj stopi nižoj od propisane u to vrijeme prije stalna praksa nego izuzetak i da se ne osjeća krivim za davanje kredita osobi koja je tada imala visoku poziciju i platu od 2200 evra mjesečno, tim prije što Dimic i dalje redovno vraća kredit. Biznis.ba
