VAŠINGTON, Zvuči primamljivo – penzioner sa 38 godina, nakon dvije decenije radnog staža, a do kraja života penzija dostiže polovinu redovne plate.
Jedino što treba uraditi je da se uđe u američku vojsku ili je barem tako dosad bilo.
Kako, međutim, Amerikanci stežu kaiš, taj sistem penzionisanja sve više se kritikuje kao nešto što zemlja ne može da izdrži.
Zamjera mu se, takođe, da nije fer prema svim pripadnicima oružanih snaga, kao i da je suviše širokogrud u poređenju sa civilnim beneficijama.
A kada je to i javno rečeno, pokrenuo se talas straha i gnjeva u redovima sadašnjih i bivših pripadnika oružanih snaga SAD, što je navelo predstavnike ministarstva odbrane da saopšte da nikakve promjene nisu trenutno u planu, niti će biti uvedene bez pažljivog odmjeravanja argumenata.
Takvo uznemirenje izazvale su neobavezujuće preporuke savjetodavnog odbora Pentagona, koji je u julu sastavio nacrt izvještaja sa idejom da se vojne penzije zamijene sistemom koji se sada primjenjuje na većinu zaposlenih u civilnim službama, objavio je AP. Time su, istovremeno, pokrenuta i neka pitanja koja dosad nisu postavljana, prije svega koliko će te promjene učiniti da posao u vojsci postane manje privlačan.
Tu je još jedno važno pitanje – koliko jedna zahvalna nacija smatra da duguje onima koji za nju ratuju.
Vojni penzioneri počinju da primaju penziju odmah po odlasku iz službe, dok je ta granica u privatnom sektoru tek od 65 godina. Doduše, ima primjera da se u policijskim službama nekih američkih gradova penzije, takođe, primaju odmah po završetku službe.
S druge strane, izvještaj ukazuje da oni pripadnici oružanih snaga SAD koji iz vojske odu prije nego što napune 20 godina službe, ne dobijaju ništa. Oni koji ostanu u vojnoj službi 20 godina, odlaze sa penzijom koja je 50 odsto plate, dok oni koji tu ostanu 35 godina dobijaju 87,5 odsto plate.
Sve u svemu, to u praksi znači da penziju na kraju dobija svega 17 odsto pripadnika vojske SAD, a ostalih 83 odsto ne dobija ništa, čak iako su služili 10 ili 15 godina.
Procjenjuje se da bi se trošak programa vojnih penzija sa 1,3 hiljade milijardi dolara, do 2034. godine popeo na 2,4 hiljade milijardi. Zato se u izvještaju preporučuje da isplate započnu od 60 ili 65 godine života.
Takođe se preporučuje da nikakvih izmjena ne bude za one koji su već u penziji. Taj sistem je uspostavljen još prije više od 100 godina, u vrijeme kada očekivano trajanje života bilo manje, a nalaženje novog posla poslije vojničke karijere bilo teško, dok se vojničke plate nisu mogle mjeriti sa civilnim.
Sada, navodi se u izvještaju, znanja stečena u vojsci mogu se primjeniti u civilnom životu, tako da mnogi nalaze novu karijeru u svojim 40-im godinama, pa primaju i platu i penziju.
Malo njih se, međutim, uslovno rečeno, obogatilo na taj način. Najčešće, po odlasku u penziju mogu da računaju na oko 1.400 dolara mjesečno, dok od redovnog rada na novom poslu mogu da zarade još 50.000 do 60.000 godišnje.
Međutim, zadržavanje takvog sistema je sve manje moguće, pošto Pentagon traži načine da u narednih 10 godina uštedi 350 milijardi dolara.
Sada je pitanje da li će snažna podrška koja se često javno iskazuje trupama, izdržati probu vremena.
Dosadašnji sistem penzija polako postaje stvar prošlosti, pa američki poreski obveznici moraju da odluče da li će i dalje pristajati da njihova vojska uživa prednosti skupog penzionog programa koji oni sami sebi više ne mogu da priušte. Nezavisne novine
Kraj sistema vojnih penzija?!
