BANJALUKA, Mnogi stanovnici Republike Srpske i ne znaju kakvu hranu jedu i krive za to uvoznike i trgovce, koji u trci za što većim profitom na svjetskoj pijaci često kupuju najjeftinije proizvode sumnjivog kvaliteta i plasiraju na ovdašnje tržište.
Tako se na našem tržištu može pronaći meso iz Argentine, riba iz dalekih okeana koje je zamrznuta ko zna prije koliko godina. Imamo i mlijeka iz Afrike, voća i povrća iz Turske i Kine i ko zna odakle sve.
Uvoznici ne razmišljaju o tome kakvog su kvaliteta ti proizvodi i da li su štetni za ljudsko zdravlje. Ne pitaju se da li u mesu koje svakodnevno prodaju ima tragova genetski modifikovanih koncentrata…
Ne zanima ih ni to što kupcima na trpezu serviraju piletinu koja je na nekim farmama uzgajena za samo tri sedmice, iako ti pilići često ne mogu da stoje na nogama i da nose sopstvenu težinu.
Zbog toga zvaničnici u Republici Srpskoj često apeluju da potrošači kupuju domaće prehrambene proizvode za koje se vjeruje da su kvalitetniji i zdraviji. Da li je to baš uvijek tako?
Odgovor bi sigurno mogao biti potvrdan u slučajevima gdje se još nije uselila pohlepa i želja za brzom i velikom zaradom. Međutim, izgleda da je i kod nas malo takvih primjera.
Ako nam trgovci ponude, na primjer, neku salamu domaćeg proizvođača tešku 400 grama za samo dvije marke, teško je povjerovati da je ona napravljena od nekog kvalitetnog mesa. Prije će biti da je od raznog domaćeg ili uvoznog klaoničkog otpada.
Nije nikakva tajna da na jelovniku svakodnevno imamo najblaže rečeno hranu punu pesticida i raznih drugih otrova. Zna se da mnogi veliki proizvođači povrća na svojim imanjima imaju odvojene zasade povrća za svoju porodicu i one namijenjene za tržište.
Da bi obezbijedili što veće prinose i zaštitili usjeve od raznih biljnih štetočina na parcelama zasijanim za tržište ne štede pesticide, herbicide i ko zna kakva sve zaštitna hemijska sredstva.
Kada na graničnim prelazima za ulazak u Republiku Srpsku ne bi dežurali inspektori za hranu, ko zna šta bi nam sve uvoznici servirali na trpezu. I ovako se u prodavnicama često mogu pronaći mnogi prehrambeni proizvodi, najblaže rečeno, sumnjivog kvaliteta i zdravstvene ispravnosti.
Inspektori za hranu iz Inspektorata Srpske samo u prvom polugodištu ove godine spriječili su uvoz 136 tona neispravnih prehrambenih proizvoda. Od toga, 131 tona tih proizvoda je uništena, a nešto više od 4,6 tona vraćeno je proizvođačima.
Uglavnom je riječ o mlijeku i mliječnim prerađevinama, mesnim prerađevinama, konditorskim proizvodima, začinima i osvježavajućim pićima. Analizom tih proizvoda utvrđena je mikrobiološka i hemijska neispravnost tih proizvoda, ili im je istekao rok upotrebe.
Iako se svakodnevno povećava broj inspekcijskih kontrola – promakne po neka pošiljka neispravnih prehrambenih proizvoda. Tako su u prvom polugodištu ove godine inspektori za hranu zatekli u prometu 30 kilograma hrane koja nije za ljudsku upotrebu.
Osim toga, inspektori za hranu na nivou lokalnih zajednica u Republici Srpskoj u prvom polugodištu ove godine u 31 slučaju zabranili su stavljanje u promet i naredili da se uništi 220 kilograma raznih prehrambenih proizvoda. Kada se tome dodaju i ogromne količine mlijeka sa prevelikom koncentracijom kancerogenog aflatoksina, onda je slika o hrani koju svakodnevno konzumiramo još poraznija.
Inspektori za hranu su samo u prvom polugodištu ove godine u opštinama u Republici Srpskoj zatekli u prometu 8.588 litara mlijeka sa povećanom koncentracijom aflatoksina M1 i naložili da ono bude vraćeno proizvođačima ili uvoznicima.
Manju količinu tog mlijeka uništili su i trgovci uz prisustvo nadležnog inspektora. Osim toga, inspektori za hranu grada Banjaluka uzeli su još devet uzoraka mlijeka od kojih su tri bila štetna po ljudsko zdravlje zbog povećanog nivoa aflatoksina M1, tako da je povučeno iz prometa i uništeno još 2.150 litara mlijeka.
O zdravstvenoj ispravnosti i kvalitetu prehrambenih proizvoda u Republici Srpskoj izgleda brinu samo inspektori i neki savjesni proizvođači, ali i njihove mogućnosti su ograničene zbog neadekvatnih zakonskih propisa.
Kvalitet i ispravnost prehrambenih proizvoda u Republici Srpskoj nije regulisan nijednim podzakonskim aktom. Ovu izuzetno važnu oblast, kako kažu u Inspektoratu Republike Srpske, tek djelimično reguliše Zakon o hrani i samo četiri pravilnika. (Srna)