PEKING – Čelik je okosnica moderne infrastrukture – nalazi se u svemu, od nebodera i mostova do automobila i kućanskih aparata.
Ova infografika rangira najveće svjetske proizvođače čelika prema proizvodnji sirovog čelika u 2024, izraženoj u tonama.
Podaci za narednu infografiku preuzeti su iz World Steel Association.
Kina je proizvela impresivnih 1 milijardu tona sirovog čelika u 2024. godini. Za poređenje, to je više od kombinovanog učinka svih drugih zemalja svijeta.
Rang lista: Top 10 proizvođača čelika u 2024. godinu
1. 🇨🇳 Kina 1,0 mlrd
2. 🇮🇳 Indija 149,4 mil
3. 🇯🇵 Japan 84,0 mil
4. 🇺🇸 SAD 79,5 mil
5. 🇷🇺 Rusija 71,0 mil
6. 🇰🇷 Južna Koreja 63,6 mil
7. 🇩🇪 Njemačka 37,2 mil
8. 🇹🇷 Turska 36,9 mil
9. 🇧🇷 Brazil 33,8 mil
10. 🇮🇷 Iran 31,4 mil
– 🌍 Ostatak svijeta 292,6 mil
– 🌐 Svjetski ukupno 1,9 mlrd
Ova ogromna skala odražava decenije brze urbanizacije, državnih podsticaja i izvoznog proizvodnog aparata.
Iako pritisci u vezi sa zaštitom životne sredine podstiču ograničenja kapaciteta, najnoviji petogodišnji plan Pekinga i dalje stavlja akcenat na visokotehnološku i zelenu gradnju, što implicira nastavak snažne tražnje.
Ostale velike zemlje proizvođači čelika
Indija ostaje daleko druga, sa 149 miliona tona, ali je jedini vodeći proizvođač koji bilježi dvocifren godišnji rast.
Nove visoke peći i ulaganja u električne lučne peći imaju za cilj da poguraju Indiju ka granici od 300 miliona tona do kraja decenije, učvršćujući njenu poziciju na drugom mjestu.
Zemlje s visokim prihodima proizvođači čelika
Japan (84 miliona tona) i SAD (79,5 miliona tona) zaokružuju prva četiri mjesta, ali su obje zemlje doživjele stagnaciju ili pad proizvodnje usljed zastarjelih postrojenja i sporije domaće potražnje tokom posljednje dvije decenije.
Zapravo, čelik je jedna od glavnih kategorija pod novim tarifama predsjednika Trampa, sa dažbinama i do 50% na proizvode koji sadrže čelik proizveden u drugim zemljama.
Ovo je zaobilazni pokušaj da se kompanije primoraju da koriste američki čelik, iako su mišljenja o njihovom neposrednom uticaju podijeljena.
Prema jednom izvještaju o analizi tržišta, američka industrija čelika pozicionira se za dugoročni rast uprkos trenutnim neizvjesnostima.
Ključni pokretač tog rasta je prelazak na električne lučne peći, koje koriste otpadni čelik (umjesto željezne rude) kao sirovinu, poboljšavajući efikasnost i smanjujući emisije.
Slično, industrije čelika u Južnoj Koreji i Njemačkoj suočavaju se sa visokim troškovima energije i strogim propisima o emisijama, pa se i one okreću električnim lučnim tehnologijama.
Zajedno, prvih 10 zemalja čini skoro 85% globalne proizvodnje čelika. Međutim, pošto Kina sama drži 53%, svjetska ponuda čelika ostaje izuzetno osjetljiva na kineske ekonomske oscilacije.