BEOGRAD, Srpski kamen bi mogao da postane veliki izvozni adut Srbije, a prema nekim podacima, nadgrobne ploče iz Srbije se sve više koriste u Rusiji i Azerbejdžanu.
Predsjednik poslovnog udruženja za eksploataciju i preradu kamena i prateću industriju “Kamen Srbije” Zoran Đajić rekao je Tanjugu da industrija arhitektonsko-građevinskog kamena u Srbiji posljednjih godina bilježi pad proizvodnje.
On je istakao da Srbija u toj oblasti ima veliki potencijal, ali da je, ipak, poznata kao jedan od najvećih uvoznika kamena.
U Srbiji postoji puno velikih kompanija koje se bave uvozom i preradom kamena, rekao je Đajić dodajući da Srbija godišnje uvozi oko 10.000 kubika ili blizu 30.000 tona kamena.
Taj kamen stiže u Srbiju u raznim dimenzijama, kao sirovina u velikim blokovima za preradu, ali i kao polu ili finalni proizvod.
Srbija je do prije dvadesetak imala razvijenu proizvodnju kamena, a davnih pedesetih godina prošlog vijeka u Srbiji je bilo više od 200 mjesta na kojima se vadio i eksploatisao kamen, dok danas rade svega tri ili četiri kamenoloma, naveo je Đajić.
On je objasnio da se to dogodilo zato što su svi htjeli da se bave trgovinom, a ne i vađenjem kamena, jer su potrebna ulaganja i čekanje na zaradu.
“Zbog toga je Srbija u situaciji da je kamen, koji bi stvarno mogao da bude ozbiljan izvozni adut, jedan od naših najvećih uzvoznih materijala”, naglasio je Đajić.
Srbija najviše uvozi kamen iz Italije i to kao polu ili gotov proizvod, dok kamene blokove, prema njegovim riječima, najviše uvozi iz Brazila, Indije i Kine, koji su najveći svjetski proizvođači kamenih blokova.
Sa druge strane, Srbija najviše izvozi u susjedne zemlje – Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu, ali i Rusiju gdje je kamen išao zbog radova na izgradnji objekata u Sočiju, naveo je Đajić.
On je napomenuo da mnoge strane firme koriste sporazum o slobodnoj trogovini Srbije i Rusije i preko naše zemlje plasiraju kamen u Rusiju.
Đajić je istakao da mnoge zemlje ulažu u tu industrijsku granu za razliku od Srbije u kojoj je, kada je riječ o arhitektonskom kamenu, jedino aktivan užički region.
On je dodao da geolozi nazivaju Užice “srpskom Kararom”, po mjestu u Italiji poznatom u svijetu po ležištima bijelog mermera.
Ekonomista Miroslav Zdravković je rekao Tanjugu da su kamenoresci u Srbiji možda jedan od svijetlih primjera kako se “poslovna smrt” prevazilazi izvozom.
Prema njegovim riječima, srpsko tržište nadgrobnim pločama je u velikoj mjeri osvojeno od proizvođača iz Italije, Kine i Češke.
Zdravković je naveo da Srbija u 2012. uvezla oko 27.000 tona kamenih ploča.
On je kazao da je moguće da su regionalni distrubuteri koncentrisani u Srbiji, pa da izvoz u Crnu Goru, BiH i Makedoniju ustvari predstavlja reeksport.
Cijena uvoznih ploča po kilogramu je bila 63 evrocenta u trećem tromjesečju 2013. iz Italije, 26 centi iz Kine, 80 centi iz Češke, iz Indije 38 centa i iz Južne Afrike 34 evrocenta.
Zdravković je rekao da je tržišni segment nadgrobnih ploča u Srbiji u potpunosti usvojen inostranom ponudom i da je za srpske proizvođače nadgrobnih spomenika jedini spas u izvozu.
U Rusku Federaciju izvoz je, prema njegovim riječima, povećan sa 193.000 evra u 2011. na 881.000 u 2012. i vjerovatno je premašio dva miliona evra u 2013. godini, s obzirom da je u prva tri tromjesečja vrijednost izvoza bila vijeća od 1,5 miliona.
U Azerbejdžan nije evidentiran izvoz ploča do drugog tromjesečja 2013 godine, kada je registrovan izvoz vrijedan 80.000 evra, a u trećem tromjesečju je vrijedio 334.000 evra. Tanjug
