TUZLA – Poslijeratne privatizacije u Bosni i Hercegovini uglavnom su na lošem glasu, a jedna od takvih je i u Remontmontaži u Tuzli. Radnici se bore za svoja prava, a članovi ranije uprave našli su se na optuženičkoj klupi zbog kriminalnih radnji.
Tuzlanska Remontmontaža nalazila se u grupi najvećih privrednih giganata na prostoru bivše Jugoslavije, a zapošljavala je 700 radnika. Međutim, poslijeratna privatizacija ovu kompaniju bacila je na koljena te uvela u predstečajni postupak koji je pokrenut 2010. godine i on do danas nije okončan.
Zvanično s radom Remontmontaža je prestala u martu 2016., a radnici su poslati na Zavod za zapošljavanje Tuzlanskog kantona, bez isplaćenih plata i bez uvezanog radnog staža za sedam godina.
“U julu 2016. dio Remontmontaže Poreska uprava FBiH je prodala po cijeni koja je nešto veća od 800.000 KM, a taj novac se i dalje nalazi na računu Penzijsko-invalidskog osiguranja i još uvijek nije rasknjižen za uplatu doprinosa. Radnici su u oktobru 2016. prijavili Muhameda Mujkanovića koji je bio direktor u periodu od 2010. pa na ovamo jer ne želi dostaviti M4 obrasce. Tužba je pokrenuta, a zbog utvrđenih elemenata nezakonitih radnji tužilac je već pokrenuo slučaj“, kazao je za Klix.ba Mešan Vildić, nekadašnji radnik Remontmontaže.
Čiste poslove u Remontmontaži nije obavljala ni ranija uprava na čijem čelu su se nalazili Ibrahim Brkanić kao direktor firme i Zijad Blekić kao predsjednik Nadzornog odbora i Skupštine društva te osnivač i suvlasnik Brokerske kuće Eurohaus d.o.o Sarajevo.
Ova dvojica Sarajlija već se našla na optuženičkoj klupi zbog postojanja osnovane sumnje da su kao saizvršioci počinili produženo krivično djelo zloupotreba položaja i ovlaštenja.
Optužnicu protiv njih potvrdio je Kantonalni sud u Tuzli, a u njoj je navedeno da je ovaj dvojac po prethodnom dogovoru zajednički djelovao i iskoristio svoj položaj, poduzimajući niz radnji na štetu Remontmontaže, a kako bi firmi Eurohaus pribavili nepripadajuću imovinsku korist.
Kriminalne radnje uprave
U optužnici je navedeno da, suprotno odredbama pravila upravljanja dioničkim društvima u Federaciji BiH i Statutu Remontmontaže, od marta 2009. do aprila 2011. godine, nakon što je Remontmontaža zaključila namjenski ugovor o kreditu, a novac je trebao biti iskorišten za investiranje u obrtna sredstva, ova sredstva nisu iskorištena u tu namjenu, nego su prenesena na pravno lice Eurohaus bez ikakvog pravnog osnova.
U optužnici Kantonanlnog tužilaštva u Tuzli se navodi da je 5. marta 2009. godine Brkanić imenovan za direktora Remontmontaže, a istog dana je podigao dugoročni kredit u iznosu od 2.500.000 KM, založivši imovinu Remontmontaže.
Tokom istog mjeseca, on je, prema detaljima optužnice, dio novca od kredita u iznosu od milion maraka, po osnovu beskamatne pozajmice, prebacio na račun brokerske kuće Eurohaus. Ova sarajevska kuća kao garanciju je založila dionice tada već propale firme Vranica d.d. Sarajevo.
U optužnici je naveden i Zijad Blekić, koji je osnivaš Eurohausa, brokerske kuće koja je 2008. posredovala prilikom prodaje dionica Remontmontaže. U tom postupku Blekić je postao predsjednik Nadzornog odbora Remontmontaže, a za direktora je 5. marta te godine postavio svog poslovnog partnera Ibrahima Brkanića.
U optužnici Tužilaštva TK je naveden i to da je istog dana Blekić potpisao Brkaniću saglasnost za podizanje dugoročnog kredita u Hypo banci. Spomenuti novac u iznosu od dva i po miliona maraka, prema garanciji je trebao biti usmjeren na izmirenje obračunatih direktnih poreskih obaveza u iznosu od 1.500.000 KM te za finansiranje trajnih obrtnih sredstava u iznosu od 1.000.000 KM.
Dva mjeseca nakon što je Remontmontaža prebacila novac Eurohausu u ukupnom iznosu od miliona maraka, optužnica kaže da je Blekić u svojstvu predsjednika Nadzornog odbora Remontmontaže dao saglasnost Brkaniću kao direktoru tuzlanske kompanije za potpisivanje ugovora o pozajmici sa brokerskom kućom Eurohaus, koju zastupa Blekić.
Zalog su bile dionice firme Vranica u kojoj je već bio proglašen stečaj, a kako bi izbjegli vraćanje spomenutih milion maraka, Brkanić i Blekić su potpisali dva aneksa ugovora. Dvije i po godine nakon nakon posudbe Remontmontaža je sudskim putem zatražila upis 10.050 dionica Vranice, od koji je vrijednost jedne bila 11 KM.
Iz Kantonalnog tužilaštva u Tuzli su naveli da su optuženi postupajući u namjeri da oštete Remontmontažu, firmi Eurohaus pribavili imovinsku korist u iznosu od skoro 890.000 KM. za taj iznos su, kako se navodi, oštetili Remontmontažu.
Najveće posljedice trpe radnici
Upravo nakon ove afere najveće posljedice počeli su osjećati zaposleni, koji navode da je Brkanić sa pozicije direktora Remontmontaže otišao zbog zdravstvenih problema, a njegove poslove je preuzeo Muhamed Mujkanović.
Zbog neisplaćenih plaća, kako je rekao nekadašnji zaposleni Mešan Vildić, radnici su pokrenuli i privatne tužbe, ali svoja potraživanja do danas nisu dobili. On ističe i da bi u ovom trenutku u penziju moglo otići između 50 i 80 radnika, naglasivši da je manja grupa od okvirno 15 osoba, putem Federalnog ministarstva industrije, energetike i rudarstva, ranije uspjela sebi uvezati radni staž i okončati svoj radni dio života.
“Stanje u firmi je praktično ostalo neriješeno, ali proteklih desetak dana stvari su se počele pomjerati s mrtve tačke, angažmanom tužioca. Žalosno je što se država ne želi angažirati kako bi i sama prinudno naplatila ono što joj pripada. Naprimjer, novac za uvezivanje radnog staža ide i njoj“, kaže nam Vildić.
Remontmontaža u vremenu bivše Jugoslavije bila je jedna od najrespektabilnijih firmi u svojoj oblasti, a radnici su se u godinama slave bavili izradom čeličnih konstrukcija i postrojenja. Kompanija je imala svoje mašine te institut za zavarivanje, a bila je bogata obučenim kadrom poput bravara i zavarivača.
“Ona bi danas imala veliku ulogu u izgradnji Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli jer je ranije učestvovala u izradi i održavanju postrojenja u Natron Hayatu, Bimalu, SisecamSodi, Koksari, ali i Termoelektrani. Ova firma je danas mogla raditi, ali, nažalost, kao i svaka druga privatizacija ovdje je obustavila kontinuitet rada jer je biznis bio stavljen u prvi plan. Potezi su bili pogrešni, a oni koji su je privatizovali ovdje nisu vidjeli njene mogućnosti za stvaranje profita i bogatstva iz kontinuiteta rada“, nastavlja Vildić.
Od nekadašnje tuzlanske Remontmontaže danas ne postoji nijedan fizički trag. Zgrada u kojoj se nalazila kompanija u Tuzli nedavno je srušena, a parcela je pretvorena u parking prostor jednog tuzlanskog trgovačkog centra. Slično se dogodilo i sa pogonom u Tojšićima nadomak Kalesije, a radnicima su sada ostala jedino sjećanja na nekadašnja lijepa vremena koja su proveli u firmi, ali i gorčina u ustima jer svoja zakonom zagarantovana prava do danas nisu ostvarili. Klix