Hiljadama porodica u Srpskoj zabranjena identifikacija preminulih od korone

– UKC RS i bolnica u Doboju ne dozvoljavaju porodicama identifikaciju preminulih koja je u regionu i svijetu obavezna

– Pravdanje mogućom zarazom neopravdano, jer nema dokaza da se virus prenosi sa tijela preminulih

– Porodice traže ekshumaciju preminulih

BANJALUKA – Skoro 2.000 ljudi preminulo je od posljedica koronavirusa od početka pandemije u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske, a njihove porodice nisu imale priliku da ih vide i identifikuju. Porodice su svoje najmilije poslale u bolnicu gdje su ležali danima i sedmicama, nakon čega im  stigne šokantna vijest da su preminuli i da ih ni tada ne mogu vidjeti. Nijedno tijelo do sada porodice nisu vidjele, jer se u UKC-u pravdaju pravilnikom. Bol i tuga postaju veći zbog sumnje da li je tijelo možda zamijenjeno, jer dnevno umire veliki broj ljudi. Neke porodice su, nakon sahrane, odlučile da traže ekshumaciju, istraživao je portal CAPITAL.

Tijela preminulih koji izgube bitku sa koronavirusom u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u RS preuzimaju radnici Gradskog groblja koji ih odmah u UKC stavljaju u limeni, pa zatim u drveni sanduk, a porodicama koje su izgubile najmilije onemogućeno je da vide koga sahranjuju.

Zbog ovakvog pravila probleme su imali radnici Gradskog groblja koji su porodicama morali da objasne da ne mogu vidjeti osobu koju sahranjuju te su o tome razgovarali i sa rukovodstvom UKC-a i ponudili da stave staklo na limeni sanduk kako bi porodica mogla vidjeti preminulog ili da nabave providne kese, ali to nije prihvaćeno.

Grbić: Nudili smo rješenja, ali UKC ne pristaje

U zdravstvenoj inspekciji Grada Banjaluka za CAPITAL su rekli da su do sada imali tri zahtjeva porodica za ekshumaciju lica preminulih od posljedica koronavirusa zbog identifikacije.

„Dva rješenja za ekshumaciju zbog identifikacije su izvršena i utvrđeno je da se radi o sahranjenim posmrtnim ostacima. Treće rješenje za ekshumaciju je u toku, a član porodice je zakazao ekshumaciju zbog identifikacije u januaru 2022. godine“, kazali su u zdravstvenoj inspekciji.

U Gradskom groblju Banjaluka za CAPITAL potvrđuju da su na osnovu naloga inspekcije obavili dvije ekshumacije i da su porodice potvrdile da se radi o njihovim članovima.

„Imali smo takve zahtjeve od porodica i mi smo ih uputili da se obrate gradskoj zdravstvenoj inspekciji. Nakon što je inspekcija naložila, obavili smo ekshumaciju, a porodice su potvrdile da se radi o njihovim bližnjima, odnosno da nije bilo greške“, rekao je direktor Gradskog groblja Željko Grbić.

Kaže da su ovakve situacije veoma teške za porodice koje tokom ekshumacije ponovo proživljavaju bol zbog gubitka svojih najmilijih te da su zbog toga predlagali rukovodstvu UKC RS da omoguće da se vidi glava preminulog ili makar da ga uslikaju pa da na taj način omoguće identifikaciju, ali da to nije prihvaćeno.

„Mi smo nabavili vreće sa najlonskim prorezom i nudili da stavimo staklo na sanduk kako bi porodice mogle da identifikuju preminulog, ali u UKC nisu prihvatili naše prijedloge“, kazao je Grbić za CAPITAL.

UKC: Radimo po pravilniku koji je opšteobavezujući

U UKC odgovaraju da rade u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti kojim je propisano da se sahranjivanje lica umrlih od posebno zarazne bolesti vrši na poseban način, a koji je detaljnije razrađen Pravilnikom o načinu i uslovima pod kojima se vrši sahranjivanje, ekshumacija i prijevoz umrlih lica.

„Članom 5. tog Pravilnika je definisano da se umrlo lice koje nije bilo sahranjeno, a koje je umrlo od posebno opasne zarazne bolesti, prenosi u zalemljenom metalnom sanduku koji je stavljen u drveni sanduk, koji se može zatvoriti za bezbjedan prijevoz. Pravilnik je opšteobavezujući za sve, a UКC Republike Srpske do sada nije primio nijednu zvaničnu pritužbu na tretman preminulih“, kažu u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

Slična pravila važe i u bolnici „Sveti apostol Luka“ Doboj u kojoj su se, kao i u UKC-u, pozvali na Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i navedeni pravilnik.

Kazali su i da je ova ustanova donijela uputstvo o postupku u slučaju smrti pacijenta kod kojeg je potvrđeno ili je suspektno prisustvo covid-19, ali nisu precizirali šta je njime propisano.

Ipak, zbog ovih propisa imali su pritužbe nezadovoljnih porodica.

„Bolnica je primila dvije pisane pritužbe, odnosno dva prigovora članova porodica preminulih u covid-19 jedinicama koji se odnose na identifikaciju leša“, naveli su u ovoj ustanovi i dodali da su ne sve prigovore blagovremeno odgovorili, ali ne i kako i šta se desilo u tim slučajevima.

Krajem prošlog mjeseca Violeta S. sahranila je majku koja je u dobojskoj bolnici preminula od posljedica koronavirusa. Nije joj bilo dopušteno da je posljednji put vidi.

Za CAPITAL priča da je, pored gubitka majke, dodatno potresao način na koji su ona i otac bili primorani da je sahrane.

„Tijelo je u PVC vreći preuzela pogrebna služba, a zatim je stavljeno u limeni, pa u drveni sanduk. Mi nismo imali pravo da ga otvorimo, jer nam je rečeno da je limeni sanduk zapečaćen. Pored toga što sam zadnje veče pričala sa majkom koja je bila svjesna svega, a za koju su mi sutradan javili da je preminula, znate li kakav je osjećaj kad svojoj majci ne možete ni obući ono što ste joj poslali, već je sahranjujete u PVC vreći“, kaže Violeta koja ima i brojne zamjerke na liječenje majke u toj ustanovi.

Kaže da je njen rođak umro u Njemačkoj i da je transportovan ovamo u sanduku koji je imao prozor i kroz koji se mogao identifikovati.

„Taj limeni sanduk prolazi EU sa staklom. Zašto mi koji smo izgubili najmilije nemamo pravo vidjeti ih sa tim istim staklom? Ja sam mogla sahraniti nekog desetog, a da to ne znam. Meni i mom ocu je ona bila sve na svijetu, a morali smo da je sahranimo na takav način“, kaže neutješna Violeta.

Da su ovakve zabrane u najmanju ruku diskutabilne potvrđuje i uputstvo o postupanju sa preminulim od korone koje zdravstvenim ustanovama preporučuje Institut za javno zdravstvo RS, a koje ne zabranjuje identifikaciju.

Institut za javno zdravstvo RS: Leševi, osim u nekim slučajevima, uglavnom nisu zarazni

U uputstvu koje je pripremila Služba za epidemiologiju u Instituta za javno zdravstvo RS navodi se da „ako porodica želi da pogleda tijelo, a ne da ga dodiruje, to može učiniti potrebljavajući standardne mjere predostrožnosti u svakom trenutku, uključujući higijenu ruku“.

„Dati porodici jasna uputstva da ne dodiruju i ne ljube tijelo. Stariji od 60 godina i osobe sa oslabljenim imunološkom stanjem ne bi trebalo da dolaze u direktan kontakt s tijelom“, navedeno je u uputstvu.

Epidemiolozi Instituta navode i da osim u slučajevima hemoragične groznice (kao što su ebola, marburg) i kolere, leševi uglavnom nisu zarazni.

Pojašnjavaju da samo pluća pacijenata sa pandemijskim gripom ako se nepravilno rukuje tokom obdukcije, mogu biti zarazna.

„Do danas nema podataka o tome da su se osobe zarazile od izlaganja tijelima osoba koje su umrle od covid-19. Ljudi mogu umrijeti od covid-19 u zdravstvenim ustanovama, kući ili na drugim lokacijama. Sigurnost i dobrobit svih koji se brinu za tijela trebalo bi da budu prioritet. Prije nego što dođu kontakt sa tijelom, ljudi treba da provode potrebnu higijenu ruku i da imaju ličnu zaštitnu opremu“, piše u uputstvu.

Slične smjernice, kao Institut, ima i Svjetska zdravstvena organizacija koja, takođe, ne zabranjuje da porodica vidi tijelo.

U bijeljinskoj bolnici „Sveti Vračevi“ pridržavaju se pravilnika koji je preporučio Institut.

„Prema Pravilniku o postupanju sa umrlim u Kovid bolnici, koji je preporučen od strane Instituta za javno zdravstvo RS, na tijelo preminulog se navlači nepromočiva sanitarna kesa i zatvara patent zatvaračem. Spoljašnost kese se dezinfikuje. Sa pratećom dokumentacijom, tijelo preminulog se potom stavlja na transportna kolica koja preuzimaju radnici mrtvačnice, prethodno obučeni u zaštitna odijela, koji vrše transport do mrtvačnice vozilom za te namjene“, kazali su za CAPITAL u ovoj ustanovi i dodali da se vizuelna identifikacija od strane porodice ne vrši u bolnici.

Identifikacija preminulih od korone moguća je i u Mostaru, što su nam potvrdili u Gradskoj mrtvačnici „Bijeli Brijeg“.

„Nismo imali mnogo slučajeva gdje su porodice tražile identifikaciju, ali onima koje jesu, to je omogućeno“, kazali su nam.

U Beogradu identifikacija ne samo da nije zabranjena, već je i obavezna

Milan Štrbac, vlasnik pogrebnog društva „Duga“ iz Banjaluke koje radi i po drugim gradovima, kaže da u Beogradu porodice najnormalnije mogu da vide pokojnika prije nego što se zatvori sanduk.

„Otvori se vreća kako bi porodica vidjela tijelo. Kod nas je to sve toliko zbrkano. Dok nije bilo korone ljudi su umirali od gripa koji je isto zarazna bolest, a sahranjivali su se bez ikakvih mjera predostrožnosti“, rekao je Štrbac.

Da je tako provjerili smo i sami. U beogradskom preduzeću „Pogrebne usluge“ potvrdili su nam da je identifikacija obavezna.

Karan: Mrtvo tijelo nije zarazno

Direktor Zavoda za sudsku medicinu Republike Srpske Željko Karan za CAPITAL kaže da mrtvo tijelo nije zarazno i da ne bi trebalo biti nikakvih ograničenja što se tiče identifikacije.

„Tvrdim da nema mogućnosti zaraze od mrtvog tijela. Za dvije godine pandemije ja sam uradio najmanje stotinu obdukcija leševa osoba koji su bili kovid pozitivni i nikakvih problema nisam imao. Ako sam ja uspio uraditi obdukciju, ne vidim problem da član porodice vidi tijelo“, kaže Karan.

Navodi da ovako ljudi dobijaju „mačka u vreći“ i da je dovoljno da im samo neko nešto kaže da im se javi crv sumnje.

„Mada lično smatram da tu ne bi trebalo da bude zabune, jer se prije stavljanja tijela u vreće i sanduke, identitet utvrđuje papirološki, gdje su upisani svi podaci o preminulima“, rekao je on.

S druge strane, kaže, ako se UKC pridržava pravilnika koji postoji, ne može on biti odgovoran.

Iako UKC RS ne krši zakon, već ga u ovom slučaju dosljedno primjenjuje, jasno je da ima prostora za razgovor o ovom pitanju. Pravilnik kojeg se oni pridržavaju donijelo je Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS 2018. godine.

Jedno od pitanja svakako je i kako neke zdravstvene ustanove dozvoljavaju identifikaciju, a druge ne, kao i kako su u Njemačkoj dozvoljeni sanduci sa staklom, a kod nas se to ne dozvoljava.

Bol za gubitkom najmilijih ne bi trebalo dodatno produbljivati i procedurama ukoliko one zaista nemaju čvrsto uporište.

Prema posljednjim podacima Instituta za javno zdravstvo RS od virusa korona u Srpskoj je do sada zaraženo 93.182 osoba, dok je 5.454 preminulo.

CAPITAL: Marina Čigoja Ljubojević