PARIZ – Situacija u Francuskoj sve više podsjeća na onu iz Grčke tokom finansijske krize 2009. godine. U posljednjih 50 godina Francuska nije imala budžetski suficit – svake godine država troši više nego što prihoduje i to uprkos jednima od najviših poreza u Evropi.
Danas se čini da je došao trenutak kada zemlja mora da plati cijenu života „na kredit“, koji su građani živjeli decenijama. Kriza je sve dublja i približava se tački u kojoj će vlast morati da posegne za radikalnim mjerama – ili da se suoči s mogućim bankrotom.
Ogroman dug i sve veće kamate
Državni dug trenutno iznosi 114% BDP-a. Samo tokom 2024. godine kamate na taj dug porasle su za 6 milijardi eura. Očekuje se da će do kraja 2025. Francuska platiti najmanje 60 milijardi eura na ime kamata, a do 2029. taj iznos bi mogao da dostigne čak 100 milijardi. Dok dug nastavlja da raste, zemlja uporno bilježi deficite koji prelaze 3% koliko dozvoljava Evropska unija – 2022. godine iznosio je 4,7%, a 2023. čak 5,4%.
Istovremeno, privreda bilježi slab rast. Nakon kratkotrajnog oporavka od 2,5% poslije pandemije, 2023. godine BDP je porastao svega 0,8%. Kako se prihodi od poreza ne povećavaju, država je prinuđena da se dodatno zadužuje kako bi finansirala svoje rashode.
Otpor naroda prema štednji
Duboki problem leži i u političkom i društvenom otporu prema smanjenju javne potrošnje. Svaki pokušaj vlasti da ukine neku socijalnu uslugu ili smanji budžet izaziva masovne proteste. Pokret „Žutih prsluka“ bio je upravo odgovor na poresko opterećenje srednje i niže klase, što je dodatno umanjilo državne prihode.
Istovremeno, penzije su indeksirane s inflacijom i automatski rastu, pa su socijalni izdaci između 2023. i 2024. porasli za 10%. Uz prosječnu starost populacije od 42,3 godine, teret penzionera na budžet postaje sve veći.
„Recept za apokalipsu“ i plan spasa
Ubrzano rastući dug, opasnost od dužničke spirale, stagnirajuća ekonomija i narod koji odbacuje sve mjere štednje – sve to podsjeća na apokaliptični scenario. Razlika u odnosu na Grčku je u veličini – dok je grčka privreda bila relativno mala, sa francuskim BDP-om od tri biliona eura i 68 miliona stanovnika, teško je zamisliti da će Njemačka ili EU moći da „spasu“ Francusku.
Predsjednik Emanuel Makron pokušava da spriječi katastrofu novim političkim kursom. Njegovo rješenje je aktuelni premijer Fransoa Bejru – treći po redu koji pokušava da pronađe kompromis između finansijske discipline i socijalnog mira. Bejru je prošle sedmice predstavio plan pod nazivom „Trenutak istine“.
Plan uključuje smanjenje javne potrošnje, broja državnih službenika i troškova lokalnih samouprava, povećanje poreza za najbogatije i zamrzavanje budžeta na godinu dana. Najkontroverzniji prijedlog je ukidanje dva državna praznika – ponedjeljka poslije Uskrsa i 8. maja, Dana pobjede u Drugom svjetskom ratu. Ova ideja izazvala je oštre kritike javnosti i političara.
Plan predviđa otpuštanje 3.000 državnih službenika i ukidanje brojnih administrativnih mjesta nakon penzionisanja zaposlenih. Očekuje se da će mjere uštedjeti oko 42 milijarde eura. Ipak, čak i sa ovim mjerama, Francuska mora da poveća vojnu potrošnju kako bi ispunila NATO cilj od 5% BDP-a – i sve to pod uslovom da budžet uopšte bude usvojen.
Podsjetimo, prethodni pokušaj da se uvede štednja završio se padom vlade kada je prijedlog budžeta Mišela Barnijea odbijen uz izglasavanje nepovjerenja.
Istorija se ponavlja?
Francuska se već suočavala s velikim finansijskim krizama – jedna od njih bila je i uvertira u Francusku revoluciju. Danas je pitanje da li aktuelna kriza može prerasti u političku oluju sličnih razmjera – i da li će Bejruov „trenutak istine“ postati trenutak preokreta ili kraj jedne ere francuske socijalne države.