BEOGRAD – Kompanija LHR kao podizvođač na rekonstrukciji pruge od Novog Sada do Mađarske bila je angažovana za radove na bušenju temeljne jame od šipova, od 128. do 184. kilometra. Međutim, ono što je njena specifičnost u ovom slučaju jeste da je 100% u vlasništvu djeteta od 11 godina.
Ova neobična situacija podstakla nas je da istražimo u koliko firmi u Srbiji maloljetnici imaju udio. I kakva su njihova prava kao vlasnika ili suvlasnika biznisa.
Cigarete ne smiju da kupuju. Nije im dozvoljeno ni da u korpu stave alkohol, pa ni onaj nešto manje žestok. Maloljetni građani Srbije, s druge strane, sasvim regularno mogu da budu vlasnici biznisa. I jesu. Prema podacima Agencije za privredne registre, malolietnici trenutno posjeduju ili imaju udio u 171 aktivnoj kompaniji u Srbiji.
Među preduzetnicima ih nema. Zakon je nešto striktniji kada je riječ o sposobnosti koja je neophodna za ovaj status.
„S obzirom na to da je odredbom člana 83. stav 1. Zakona o privrednim društvima, između ostalog, propisano da je preduzetnik poslovno sposobno fizičko lice, maloljetno lice ne može biti poduzetnik“, pojasnili su nam u APR.
Istovremeno su ukazali da u skladu sa odredbom člana 13 istog zakona, maloljetno lice može biti osnivač društva, ali ne jedini. Ne može biti osnivač jednočlanog društva.
Direktori tek sa 18 godina
U dubini podataka registra privrednih društava u Srbiji tako se može naići na firme čiji vlasnici ili suvlasnici imaju svega 10 godina. Advokat Valentina Stanković iz Advokatske kancelarije Momčilović nam objašnjava u kojim je to situacijama moguće.
Kako kaže, Zakon o privrednim društvima ne predviđa eksplicitno položaj maloljetnika u njima. Sa druge strane, Porodični zakon propisuje da se poslovna sposobnost stiče sa punoljetstvom. Ta sposobnost je neophodna za preduzimanje pravnih poslova kao što su osnivanje privrednog društva.
„Dakle, maloljetnik ne može da osnuje privredno društvo. Takođe je i za upravljanje privrednim društvom potrebna poslovna sposobnost, te maloljetnik ne može da bude ni direktor“, pojašnjava advokat Valentina Stanković. To se odnosi na voljno osnivanje privrednog društva. Sa druge strane, dešavaju se situacije da privredno društvo naslijedi maloljetnik. Bilo zakonskim nasljeđivanjem ili testamentom, a sve u skladu sa osnivačkim aktom. Nasljeđem može da dođe do situacije da maloljetnik postane vlasnik privrednog društva“.
U praksi tako maloljetnik može da bude vlasnik cjelokupnog jednočlanog privrednog društva. A može da bude i vlasnik određenog procenta. On zapravo kao dio imovine, uz sve drugo što posjeduje, ima i firmu ili udio u njoj.
Ali, nije u istoj situaciji kao stasali vlasnici. On tom firmom ne može da – upravlja.
„Za svako raspolaganje će biti ovlašćen zakonski zastupnik, roditelj ili staratelj. Čak je i zastupniku potrebna saglasnost Centra za socijalni rad. Primjera radi, ako je maloljetnik naslijedio udio u privrednom društvu, pa želi da ga proda, kupoprodajni ugovor može u njegovo ime da zaključi zakonski zastupnik uz saglasnost Centra za socijalni rad“, kaže Valentina Stanković.
Ako može da se ženi – može i da se pita
Postoji jedna specifična situacija u kojoj maloljetnik ranije stiče poslovnu sposobnost. Porodični zakon predviđa tu mogućnost i sa 16 godina. Samo prije toga bi morao da se oženi, uda ili postane roditelj.
„Ukoliko se sve ove okolnosti poklope, da je maloljetnik po nekom od ova dva osnova stekao poslovnu sposobnost i da je stekao udio u firmi, onda će čak iako je maloljetan moći samostalno da raspolaže svojim udjelom ili da bude direktor firme. U praksi su ovo izuzetno rijetke situacije“, priznaje Valentina Stanković.
Zakon eksplicitno kaže da poduzetnik mora da bude poslovno sposobno lice. Maloljetnik bi to mogao da bude samo u slučaju ovog izuzetka ako je stekao poslovnu sposobnost sa 16 godina. Ako se oženio ili dobio dijete.
Kada se pita Centar za socijalni rad
Scenario po kome maloljetni građani Srbije mogu da budu vlasnici kompanija nameće nekoliko pitanja. Prvo je – ko zapravo upravlja tim firmama.
„Udjelom u firmi će upravljati u tom slučaju zakonski zastupnik u ime maloljetnika, a uz neophodnu saglasnost Centra za socijalni rad. Ovo je sa aspekta vlasništva u firmi. Kada je riječ o upravljanju firmom u funkciji direktora, to maloljetnik ne može da bude. Osim izuzetka sa 16 godina“, odgovara Valentina Stanković.
Zakonski zastupnik, roditelj ili staratelj potpisuje ugovore i dokumenta. Posebno interesantan dio je i ko je odgovoran u slučaju spora.
„Tuženi bi bio maloljetnik, a njega bi zastupao zakonski zastupnik, koji može da angažuje advokata. Opet odgovor na ovo pitanje zavisi od konkretne tužbe te odgovor može i da se razlikuje“, kaže advokatica Stanković.
Vlasnici po volji predaka
Iz ugla advokatske prakse, maloljetnici postaju vlasnici najčešće – nasljeđivanjem.
„Dešava se da se ostavi testamentom udio u firmi, a da nasljednik bude maloljetan u momentu nasljeđa. Sukob interesa nismo imali u praksi kao razlog“, dodaje Valentina Stanković.
Možda ne previše upadljivo, te javnost je prije nekoliko godina čula za slučaj jednog stranačkog funkcionera čija su maloljetna djeca bila suvlasnici firmi.
„Prenos takođe može da bude jedan od načina. Kroz ugovor o poklonu ili kupoprodajni ugovor na primjer. Na taj način maloljetnik može da stekne udio u privrednom društvu. Ovo je zaista rijetka situacija“, ponavlja Valentina Stanković.
I u slučaju funkcionera se ispostavilo da su maloljetna djeca naslijedila udjele poslije ostavinske rasprave. Udjele su naslijedili od očeve majke. Djeca su tada imala šest i devet godina. Provjerom aktuelnih podataka, vidi se da više nisu suvlasnici prve, ali jesu druge kompanije. Drže po polovinu udjela i sada imaju devet odnosno 12 godina. Forbes Srbija