BEOGRAD, Zato što znaju iz koje su države pobjegli i sa kakvim bi se sve problemima suočili, naši ljudi iz dijaspore nisu se posljednjih godina „proslavili“ s ulaganjima.
Riječ je uglavnom o manjim investicijama dok su neke veće zabilježene u veoma malom obimu.
Bilo je i slučajeva da su se pojedini predstavnici dijaspore povlačili iz Srbije nakon negativnih iskustava. Zato su u stručnoj javnosti prisutna mišljenja da se ulaganja dijaspore, kojih bi moglo da bude, namjerno sputavaju da ne bi omela poslovanje domaćih biznismena.
Ministar dijaspore u srpskoj vladi Srđan Srećkovićne misli da je situacija baš takva jer je broj onih koji dolaze s idejama i novcem ne bi li u Srbiji otvorili neki biznis u posljednjih deset godina znatno veći nego prije.
“Mnogo više je investicija iz dijaspore u posljednjih deset godina u odnosu na neki raniji period. Oni dolaze na naš poziv i od 2000. naovamo uloženo je 550 miliona dolara. Ako izuzmemo prilive od privatizacije, strane direktne investicije naših ljudi jednake su zbiru svih ostalih stranih investicija”, kaže Srećković.
Poteškoća naravno ima, napominje on, i na državi je da pokuša da u našoj zemlju napravi ambijent koji bi onima koji ulažu garantovao sigurnost. „U godinama koje dolaze moramo još da radimo na vraćanju povjerenja u domaće institucije, moramo da uvjerimo ljude koji dolaze da neće imati problema sa korupcijom ili nečim drugim“, napominje Srećković.
Boljitak i sve veći priliv investicija osjeća se naročito, ističe on, u posljednje dvije godine „od mandata ove vlade“ i usvajanja Zakona o dijaspori.
S druge strane, konsultant za strana ulaganja Milan R. Kovačević podsjeća na to da u Srbiji strane direktne investicije padaju već tri-četiri godine zaredom i da uslovi za ulaganje nisu adekvatni čemu je „s jedne strane doprinela globalna i srpska kriza, a sa druge, nove barijere za ulaganje koje se povremeno pojavljuju, kao i opšta sporost u uklanjanju postojećih prepreka za investitore“.
Prema njegovim riječima, mala ulaganja dijaspore su posljedica toga što naši ljudi u inostranstvu imaju „bolju komunikaciju sa Srbijom i bolje zapažaju ovde prisutne slabosti“, zbog čega on smatra da se veći priliv investicija od srpskih biznismena nastanjenih u drugim državama može očekivati tek kada se u Srbiji poveća ekonomski rast.
“Ali, kada inflacija raste velikom brzinom i kada se povećava budžetski deficit, onda će i dolazak dijaspore biti sporiji. Poboljšanju takve situacije ne mogu da pomognu ni lobiranja političara niti išta drugo, osim toga da se pročuje da ovde postoje bolji uslovi za investiranje nego na drugim mjestima”, ističe Kovačevićza naš list.
U tom smislu, on dodaje da su subvencije koje investitorima daje Ministarstvo ekonomije kontraproduktivne jer „oni potplaćuju investitore i to ih potplaćuju po jednom radnom mjestu. A kada nekome daju 10.000 evra za radno mesto nekvalifikovanog radnika, kada će se taj novac isplatiti državi?“.
Kovačević naglašava da su ankete pokazale da ulagačima nisu toliko bitni finansijski podsticaji koliko ukupan poslovni ambijent, zbog čega kao jedino rješenje za privlačenje investicija, bilo iz dijaspore ili iz drugih izvora, vidi opsežne strukturne reforme.
Država obeshrabrila ulagače
Investicioni konsultant Aleksandar Denda smatra da je privredni ambijent u Srbiji „o kojem su članovi dijaspore jako dobro informisani“, najodgovorniji za to što naši iseljenici ne ulažu više u maticu. “Niko neće da ulaže veliki novac u državu sa ovakvim ambijentom. S druge strane, mnogi od njih su obeshrabreni od strane države, koja je veći prioritet davala nekim drugim ljudima. Tu mislim na takozvane strateške partnere, od kojih su mnogi u privatizaciji kupovali firme ne da bi nastavili proizvodnju nego samo da bi došli do vrijednog građevinskog zemljišta koje je onda korišćeno u druge namjene”, kaže Denda i dodaje da je takvo ponašanje države bilo vrlo loše za razvoj domaće privrede. Danas