NIKŠIĆ, Treći put Miodrag – Daka Davidović ulazi u posrnulu Željezaru kao njen spasilac. Postao je radnička ikona, a ovdašnji metalurzi vide ga kao jedinog ko bi mogao da im „produži vijek“. Priznaju da nikada nije bilo teže sačuvati očerupanu firmu kao što je to danas, jer je bivši vlasnik MNSS poput cunamija zbrisao gotovo sve što je vrijedilo, ostavivši 1.400 ljudi bez centa u džepu. Uvjerio ih je da je došao bez ikakvog interesa i glasno se zakleo: „Tako mi bog pomogao.“
– Uvijek kada u Željezari zagusti i kada nas svi bjelosvjetski lopovi napuste i opustoše fabriku, onda se sjetimo Dake Davidovića koji dođe na mobu da nam pomogne, bez ikakvog interesa, jer Željezara treba Nikšiću, jer, Nikšić je bez nje ništa – kaže Janko Vučinić, sindikalni vođa metalurga. – Tako je i sada.
Daka je dijete Željezare u kojoj je proveo 12 godina. Prije tri decenije počeo je da radi kao ekonomista u ovdašnjem Institutu za crnu metalurgiju. Jedno vrijeme bio je na mjestu načelnika Centra bezbjednosti u Nikšiću, da bi poslije ulaska u vode biznisa doživjeo da bude uhapšen zbog navodne zloupotrebe službenog položaja. Poslije rascepa jedinstvenog DPS podržao je krilo koje se borilo za opstanak zajedničke države sa Srbijom, a zbog isticanja svog srpskog nacionalnog identiteta imao je dodatnih problema. Sve to je pregurao. Danas je uspješan biznismen i vlasnik kompanije „Neksan“ koja se bavi proizvodnjom alkoholnih pića, vina, rakije i viskija, prodajom goriva i izgradnjom stambenih i poslovnih objekata.
Prvi put, Daka se pojavljuje kao spasilac Željezare kada je ruska kompanija „Rusmontstalj“ 2002. zakupila fabriku na pet godina, da bi vlasnici već poslije godinu dana pobjegli iz Nikšića, ostavljajući ogromne dugove.
Založio je svoju imovinu kao garanciju bankama za kredit od 3,1 milion evra, kako bi osigurao isplatu zarada za tadašnjih 3.600 radnika i kontinuiranu proizvodnju. Skoro 16 mjeseci fabrika je radila, a radnici zarađivali. Potom je u Željezaru stigao „Midlend“, takođe ruska kompanija, koja ih je kupila za hiljadu evra. Međutim, i oni bježe. Poslije tih događaja, dugovi za struju i zalihe robe se kompenzuju i akcije ruskih biznismena preuzima crnogorska vlada, koja ih krajem 2006. prodaje vlasniku holandskoj kompaniji „Montenegrospešetli stils“. Davidović je samo nekoliko mjeseci bio član odbora direktora, a ostavku je podnio jer se nije slagao sa načinom rukovođenja i poslovnom politikom. Kada je fabrika počela da posrće 2009. godine, Daka se opet javlja da pomogne. I mada se dogovorio sa MNSS da obezbjedi sirovine, izmiri obaveze prema radnicima, da se sve što se proizvede, i proda, a zarađeno podijeli radnicima, sve je to propalo. U vreme dok je „Neksan“ bio angažovan u Željezari, radnici su primali prosječnu zaradu od 620 evra.
– Željezara ne smije da propadne – kaže Davidović. – Od njenog rada direktno i indirektno zavisi čak 30.000 ljudi.
Pomaže svetinjama
Miodrag Davidović je vernik i priložnik svetinjama Srpske pravoslavne crkve. Pomaže pri izgradnji i obnovi mnogih hramova po Crnoj Gori, Srbiji i njenoj južnoj pokrajini Kosovu i Metohiji, Republici Srpskoj, na Svetoj gori. U njegovom rodnom kraju Bobotovo Groblje, na granici sa Hercegovinom, privode se kraju radovi na manastirskom kompleksu Sveti Sava. Novosti
Daka spas za Željezaru
