SARAJEVO, Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Mirko Šarović ocijenio je kako će i BiH morati posegnuti za zakonskim rješenjima kojim će reagovati na rizike proistekle iz krize u poslovanju hrvatskog koncerna Agrokor, a analitičari su podijeljeni po pitanju da li je toj zemlji potreban zakon po uzoru na hrvatski “Lex Agrokor“ i na koji način bi se to postojećim zakonodavstvom dalo regulirati.
“Trebamo da vidimo ima li u postojećem zakonodavstvu dovoljno prostora da držimo stvari pod kontrolom. Ako nema, onda što hitnije treba zatražiti zakonsko rješenje, i to ili na nivou Bosne i Hercegovine, ili na entitetskim nivoima, što je stvar dogovora“, kaže Šarović.
Po mišljenju ekonomskog analitičara Vjekoslava Domljana ekonomski prostor se brani ekonomskim sredstvima tj. inovativnošću, produktivnošću i konkurentnošću, a ne dekretima.
Nadalje, tvrdi Domljan, postoje međunarodni aranžmani (CEFTA, EU, uključenje u WTO) koji, sasvim opravdano, u interesu svih, sužavaju polje intervencionizma:
“Na kraju, postoje i troškovi intervencionizma koje treba samjeravati u odnosu na koristi od intervencionizma. Sve u svemu, postoji izvjestan prostor i potreba da se zaštite mlade industrije, što se čini u praksi drugih zemalja. No, u BiH vlada ‘divlji Istok’, pa se domaće firme osjećaju ugodnije na inozemnim nego na tuzemnim tržištima. Dovoljan je primjer Arifagić Investmenta.“
U tržišnoj ekonomiji su, nastavlja, normalne pojave nastanka i nestanka preduzeća.
“Nestanak (stečaj i likvidacija) znače realokaciju resursa tj. prebacivanje rada i kapitala iz neefikasnih u efikasne djelatnosti i restrukturiranje firmi tj. stavljanje resursa pod kontrolu efikasnijeg menadžmenta. Kad bi postojala istinska briga za građane, lako bi se sračunalo koliko društvo gubi što ne radi preko 300.000 građana (izgubljen dohodak zemlje, izgubljeni porezi države itd.), pa bi donio zakon o punoj zaposlenosti, a ne razmišljalo o specijalnom zakonu za Agrokor ili bilo koju drugu pojedinačnu firmu koja je već dovoljno ojadila brojne dobavljače i na njihovim resursima (ne plaćajući što se moralo platiti) gradila vlastitu imperiju“, smatra Domljan.
Od države, kaže, biće dovoljno da osigura pravna pravila za tržišnu utakmicu i da intervenira tek u krajnjoj nuždi kad je nedvojbeno da su koristi od intervencije veći od troškova intervencije.
Da to postoji, objašnjava, lakše bi se riješili problemi nastali zbog kompanije Tuš i koji nastaju danas zbog Agrokora te mnoštva drugih malih slučajeva koje ne vidimo i stoga što nismo zainteresirani da ih vidimo.
“Kratko kazano, država u Hrvatskoj, BiH, itd. griješi dva puta: što nije intervenirala kad je trebala i što intervenira kad ne treba. Vlast mora respektirati privatnu svojinu i omogućiti da se ona nesmetano uvećava proizvodnim i drugim legalnim aktivnostima, a ne intervenirati preko noći, ishitrenim zakonima“, ističe Domljan.
Zadnja u nizu zemalja koja je donijela zakon o zaštiti svog ekonomskog prostora, a kao reakciju na situaciju u sa Agrokorom, je Slovenija. Vlada te zemlja je donijela zakon nazvan “Lex Mercator“, a kojim, kako je navela, želi zaštititi radnike i dobavljače slovenačkog Merkatora.
Ekonomski stručnjak Dženan Đonlagić smatra da bh. vlasti već kasne kada je u pitanju pronalaženje zakonskog rješenja za nastalu situaciju.
“Kada vidimo šta su uradile zemlje u regiji, mi već kasnimo sa konkretnim mjerama. Slovenski parlament je donio ‘Lex Mercator’, a i Hrvatska i Srbija su završile svoju priču. Oni su s pravom išli da zaštite svoje dobavljače i svoje proizvođače. Naravno da BiH mora donijeti vlastite mjere da bi eliminisala rizike, a posebno rizik vezan za odliv novca iz te zemlje u Hrvatsku, odnosno, odliv novca iz firmi kćerki Agrokora – Konzum, Sarajevski kiseljak, Velpro…“, smatra Đonlagić.
Mišljenja je da i u aktuelnom zakonodavstvu u BiH postoje rješenja kojim bi se to dalo regulirati.
“U FBiH bi se to moglo uraditi kroz izmjene i dopune Zakona o unutrašnjem platnom prometu gdje bi se donijela odredba zabrane iznosa odliva kapitala iz BiH. To može biti i privremena mjera do izmirenja novčanih obaveza koju bh. dobavljači imaju prema svim kćerkama firmama u koncernu Agrokor, da im se ne bi ponovio scenarij sa Tušem“, kaže on.
Poznat je slučaj kada je slovenačka firma Tuš bankrotirala, ostavivši sve neplaćene dugove svojoj podružnici u BiH.
Na pitanje da li je BiH naučila išta nakon tog slučaja, Đonlagić odgovara da i danas postoje bh. dobavljači koji nisu naplatili dugove.
“Čovjek se pokupio i otišao u Sloveniju. Da se ne bi ponovio taj negativni scenarij, bh. dobavljači moraju osjetiti da država stoji iza njih, a oni će naravno u pregovorima sa Agrokorom dogovoriti dinamiku naplate tih potraživanja. Treba biti realan i kazati da neće moći odmah sve naplatiti, to će vjerovatno biti naplata u nekim ratama“, tvrdi.
Za Đonlagića nema dileme da je u ovom slučaju potrebna institucionalna zaštita.
Na pitanje da li bi takav zakon bilo efektnije donositi na državnom ili entitetskom nivou, Đonlagić odgovara da je to pitanje ustavne nadležnosti.
“Finansijska politika i finasijski propisi su u nadležnosti entiteta. Niko nije otvorio pitanje da li su ove kćerke firme u BiH, a koje su sa kapitalom naslonjene na koncern Agrokor, izdavale bilo korporativne garancije za zaduživanje Agrokora u Hrvatskoj. Ako jesu, to je potencijalna opasnost da se aktiviraju te garancije i da na taj način dođe do odliva novca iz BiH. Svi se, primjerice, fokusiraju na Konzum, a jedna od najprofitabilnijih kompanija je Sarajevski kiseljak. Bh. vlasti moraju shvatiti da je koncern Agrokor jednako Vlada Republike Hrvatske“, ističe Đonlagić.
Ekonomski analitičar Anto Domazet ističe kako nema potrebe za ‘Lex Agrokorom’ u BiH. On, za razliku od Đonlagića, smatra da su Agrokorove firme u BiH potpuno zaštićene, osim Konzuma.
“Konzum treba određenu finansijsku podršku, on je u teškoćama i vjerovatno će u okviru Agrokora i u suradnji sa Vladom Hrvatske ta rješenja moći da se nađu. Agrokor je kompanija tolike veličine, da kada bi se za nju pravio Lex specialis, onda bi se morale obuhvatiti mnoge druge kompanije u BiH, pa bi to izazvalo neopravdan strah i nestabilnost kod niza kompanija. Mora se uzeti u obzir da Agrokor, odnosno Konzum, u BiH nije neka posebno velika kompanija“, tvrdi Domazet.
Osvrnuvši se na slučaj Tuš, Domazet objašnjava da se taj problem mora posmatrati u okviru normalnog mehanizma koji regulira status privrednih društava, stečaja i provođenja tog postupka.
To što se desilo sa Tušom, zaključuje, vjerovatno nije problem regulacije i zakonskih rješenja, već njihove primjene.
Prema ranijim izjavama, Agrokor prema dobavljačima u Bosni i Hercegovini ima dugovanja od najmanje 250 miliona konvertibilnih maraka (125 miliona evra), od čega dug Konzuma iznosi blizu 130 miliona KM (65 miliona evra). Ranije je saopšteno da dobavljači iz BiH neće obustaviti isporuku robe Konzumu, ali da očekuju garanciju za plaćanje dugovanja. Al-Jazeera Balkans