SARAJEVO – Kada bi unutar BiH bio postignut politički dogovor na nivou lidera političkih partija i njihovih predstavnika u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti o ulasku u NATO pakt, sve karte u vezi okončanja tog puta i dalje bi bile u rukama Sjeverno-atlanskog vijeća (NAC).
BiH bi morala da preduzme niz tehničkih koraka i njene institucije bi morale da donesu još niz odluka prije punopravnog članstva u ovom vojnom savezu. Prema Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora BiH, prvi korak bi bilo dostavljanje inicijativu za pokretanje postupka za zaključivanje međunarodnih ugovora.
Tu inicijativu mogu dati institucije BiH, entiteti, kantoni i druge regionalne i lokalne zajednice, te preduzeća, ustanove, nevladine organizacije i druga pravna lica iz područja svoga djelovanja, a ona se dostavlja Savjetu ministara BiH preko ministarstva u čiji djelokrug rada spadaju pitanja koja se uređuju međunarodnim ugovorom, u ovom slučaju je to Ministarstvo odbrane BiH.
„Kada nadležno ministarstvo ocijeni da je inicijativa opravdana, dostavlja je Savjetu ministara sa Nacrtom prijedloga za pokretanje postupka i Osnovom za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora. Savjet ministara utvrđuje Prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora čiji je sastavni dio navedena Osnova“, precizira zakon.
Osnova
Prema Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora BiH, Osnova za vođenje pregovora sadrži ustavni osnov, razloge za zaključivanje i nacrt međunarodnog ugovora, kao i mišljenje MIP BiH i mišljenje nadležnih organa entiteta kada se ugovorom uređuju pitanja koja su u isključivoj nadležnosti entiteta.
Pored toga, Osnova sadrži i sastav delegacije za pregovore, ovlaštenje za potpisivanje, naznaku visine sredstava potrebnih za izvršavanje ugovora, zatim ocjenu da li ugovor pretpostavlja donošenja novih ili izmjenu postojećih zakona, te prijedlog da se privremeno primjenjuje dok ne stupi na snagu.
BiH u pregovorima za zaključivanje ugovora, kaže dalje zakon, zastupa delegacija koju je odredilo Predsjedništvo ili po njegovom ovlaštenju Savjet ministara BiH.
„Nakon završenih pregovora delegacija dostavlja Predsjedništvu i Savjetu ministara izvještaj o pregovorima, a Ministarstvu spoljnih poslova i tekst međunarodnog ugovora. Potom Predsjedništvo donosi odluku o potpisivanju sporazuma sa usaglašenim tekstom, nakon čega sporazum ide na ratifikuju pred oba doma Parlamenta BiH. Na kraju Predsjedništvo BiH donosi konačnu odluku o ratifikaciji međunarodnog ugovora, odnosno pristupanju NATO-u“, nalaže zakonska procedura.
Penzionisani pukovnik i bivši šef Odsjeka za saradnju sa NATO-om u Ministarstvu odbrane BiH Mihajlo Vujović kaže da je u skladu sa Aneksom 1A Dejtonskog sporazuma NATO u BiH prisutan sa mandatom koji on odmjeri kao potreban i u mjeri u kojoj on odredi da je dovoljno.
„U ovom vremenu globalnog geopolitičkog sukoba između političkog Zapada i Ruske Federacije Sjeverno-atlansko vijeće smatra da ne treba insistirati na prijemu BiH u NATO“, kaže Vujović za CAPITAL.
Prema njegovim riječima, NAC je ocijenio da bi bilo rizično dijeliti povjerljive informacije sa vrlo nepouzdanim i nepovjerljivim partnerom, jer podjela povjerljivih informacija dolazi u obzir samo sa potpuno lojalnim partnerima koji iskreno dijele iste vrijednosti i koji su spremni da podijele odgovornost za donešene odluke.
„Zbog toga su u Briselu zauzeli stav da će prihvatiti sve Programe reforme BiH, ali oko koga ima unutrašnja saglasnost domaćih političkih snaga“, kaže Vujović.
Vujović, koji je bio i vojni savjetnik u Misiji BiH pri UN-u i OSCE-u dodaje da u sjedištu NATO-a znaju da bez pritisaka u BiH neće doći do političkog konsenzusa oko ovoga pitanja, ali ističe da su prioriteti djelovanja NATO-a u ovom trenutku daleko od BiH.
„Duboko sam uvjeren da u ovome vremenu NATO ne želi BiH kao punopravnog člana. Sasvim je dovoljno da se ni BiH, ni Republika Srpska ne pozicioniraju kao neprijateljske snage iza njihovih leđa“, kaže Vujović.
Garancije
On smatra da u skoroj budućnosti neće biti političkih pritisaka po toj osnovi, ističući da u Republici Srpskoj vrlo sporo ili nikako sazrijeva svijest o životnim koristima pripadnosti Alijansi.
„Ne postoje čvrste garancije za Republiku Srpsku i srpski narod u BiH da će u slučaju pripadnosti BiH Alijansi biti subjekti u odlučivanju, a ne objekti u forumu Sjeverno-atlanskog vijeća“, kaže Vujović.
On ističe da je mala vjerovatnoća da može doći do političkog konsenzusa oko članstva u NATO zbog čega je BiH daleko od punopravnog članstva.
Ipak, kategoričan je on, ako dođe do političkog konsenzusa i političke snage u Republici Srpskoj pristanu na članstvo u BiH u NATO onda su sve karte u rukama Sjeverno-atlanskog vijeća.
„Ako bude želio BiH u svojim redovima, NATO onda neće postavljati dodatne uslove i ubrzaće prijem po postupku sličnom kako je to uradio prema Finskoj i Švedskoj. Ako budu ocijenili da postoji neka prijetnja onda će postaviti uslove da bi se ta prijetnja otklonila, a proces prijema usporio. Može se reaktuelizovati Talinski uslov za pristupanje MAP-u koji su svojevremeno izlobirali Bošnjaci oko uknjižavanja vojne imovine na državni nivo, a od koga su u međuvremenu odustali“, objašnjava pukovnik.
Kada je riječ o konačnom prijemu i punopravnom članstvu, on na kraju ističe da poslije okončanja kompletne procedure pred domaćim institucijama, verifikacija prijema mora da se obavi u svih 30 članica NATO u skladu sa njihovim zakonodavstvom.
CAPITAL: Darko Momić
