DERVENTA, Fabrika obuće “Sanino” iz Dervente jedno je od preduzeća koje koristi podsticajna sredstva Vlade RS, kao pomoć u prevazilaženju problema i stvaranju povoljnijeg poslovnog ambijenta. Ova sredstva, iako skromna, doprinijela su da se broj zaposlenih ne samo održi već i da se poveća.
Među najznačajnijim efektima ove mjere Vlade, u “Saninu” izdvajaju poboljšanje standarda radnika, povećanje finansijske discipline u preduzeću, te jačanje likvidnosti.
Direktor Radovan Pazurević kaže da posla ima dovoljno, ali se kriza ipak osjeti. Najgore je bilo polovinom prošle godine, kada je opstanak firme bio doveden u pitanje.
– Bila je to najava za krizu koja će uslijediti i praktično je malo falilo da ostanemo bez posla. Bio sam u dilemi da li otpustiti sve radnike i zatvoriti firmu ili prihvatiti poslove koji nude gubitak. Ipak sam odlučio da prihvatim ovu drugu soluciju, jer sam razmišljao da kriza ne može dugo trajati. Nisam pogrešio – ističe Pazurević.
Trenutno je u firmi situacija stabilna, redovno se ispunjavaju obaveze i prema radnicima i prema državi, zbog čega je ovo preduzeće primjer uspješnog poslovanja.
– Plate radnika su u okvirima plata zaposlenih u ovoj industrijskoj grani, zaposleni imaju obezbijeđen besplatan prevoz kao i topli obrok koji se sprema u vlastitom restoranu – rekao je Pazurević.
“Sanino” ove godine slavi mali jubilej, deset godina postojanja u Republici Srpskoj. Firmu je inače osnovao njen sadašnji direktor, Radovan Pazurević, 1994. godine u Mađarskoj, gdje je zbog rata otišao s porodicom. Firma je tada imala 35 zaposlenih. Već 1999. godine odlučuje se da preduzeće izmjesti u svoj rodni grad, Derventu, gdje u iznajmljenom prostoru školske radionice pri Stručnoj školi za radnička zanimanja počinje s proizvodnjom gornjih dijelova obuće.
– Četrdesetak zaposlenih, većinom bivših radnika nekadašnjeg derventskog “Demosa”, počelo je dnevno da izrađuje 400 pari gornjih dijelova obuće. Iz mjeseca u mjesec povećava se broj zaposlenih, ali i obim proizvodnje. Tada smo odlučili da gradimo vlastitu prizvodnu halu i od Opštine smo dobili prostor u takozvanoj industrijskoj zoni – navodi Pazurević.
Nekoliko godina kasnije, 2002, proizvodnja se premješta u nove prostorije, broj zaposlenih se povećava, pa danas ovo preduzeće, s pogonom u Prnjavoru, broji 533 radnika.
– Trenutno radimo za renomirane firme što je njemački “Adidas” i “Meindl”. Za “Adidas” dnevno isporučujemo 3.200 pari gornjih dijelova obuće dok za “Meindl” svakodnevno uradimo i po 500 pari gornjih dijelova za obuću, ali i gotove cipele – ističe direktor Pazurević.
Školovati obućare
Nezadovoljni smo odnosom obrazovnih institucija u RS prema ovoj industrijskoj grani, jer nijedna škola ne obrazuje kadrove iz ove oblasti, zbog čega su kožarska i obućarska preduzeća prisiljena da sama ogranizuju obuku radnika. Školuju se kuvari, frizeri, ugostitelji, koji ne mogu da nađu posao, dok niko neće da ulaže u buduće obućare. Takođe, više puta smo od resornog ministarstva tražili da se u srednjim školama formiraju odjeljenja obućara i kožara za koje bismo organizovali stručnu nastavu u svojim halama, kaže Pazurević. Fokus