Branimir Muidža: Stalno smanjenje broja stanovnika obeshrabruje investicije

SARAJEVO, Pored ključnih faktora koji su odranije prepoznati kao prepreka stranim investicijama u BiH (politička nestabilnost, korupcija, komplikovan i neefikasan birokratski aparat itd.), predsjednik Savjeta stranih investitora u BiH i generalni direktor Tvornice cementa Kakanj Branimir Muidža ističe i negativna demografska kretanja kao jednu od značajnih prepreka za dolazak investitora. Ukupan broj stanovnika je u konstantnom padu, iz BiH odlaze posebno mladi i visokoobrazovani, a sve to utiče na smanjenje domaćeg tržišta na koje može računati investitor.

Kako ocjenjujete 2015. godinu u BiH sa aspekta stranih investicija u BiH i šta možemo očekivati u 2016. godini?

Činjenica je da je u posljednjih nekoliko godina evidentan nepovoljan trend kretanja nivoa stranih direktnih investicija. Još uvijek nisu publicirani podaci za prethodnu godinu, međutim ne očekujemo znatnu promjenu trenda i nivoa investicija.
Godina 2015. je bila teška za ekonomiju BiH, a više je razloga nedovoljnog nivoa investicija. Politička nestabilnost, nepredvidivost kretanja poreza, neefikasna administracija, predug rok za dobijanje dozvola, netransparentnost u primjeni propisa, pravna nesigurnost, opadajuća kupovna moć, negativna demografska kretanjaasigurno utiču i nivo investiranja u BiH. U pitanju je niz faktora koji utiču na smanjenje stranih investicija u BiH. Nestabilna politička situacija definitivno ne pospješuje dolazak novih investicija jer svaki investitor traži stabilnost kako bi mogao dugoročno planirati. A samo uređenje BiH uzrokuje prekomjernu administraciju koja se i dalje nezaustavljivo širi na različitim nivoima bez jasnih razgraničenja ovlasti i odgovornosti, što uzrokuje njenu neefikasnost. Najbolji i najhrabriji investitori, ipak, za sada opstaju i ostaju u BiH, jer oni razmišljaju na duge staze pa ih trenutno nepovoljne okolnosti ne mogu pokolebati. Važno je pritom da se te okolnosti ipak u što kraćem roku znatno poboljšaju kako bismo privukli prijeko potreban kapital, nove investicije, nove tehnologije i potaknuli zapošljavanje.
Što se tiče prognoza za 2016. godinu, ekonomski analitičari predviđaju da bi se priliv direktnih stranih investicija trebao kretati od 880 do 930 miliona KM.

Vlasti u BiH sprovode Reformsku agendu u kojoj je fokus na stvaranju boljeg poslovnog ambijenta i privlačenju stranih investicija. Kako ocjenjujete dosadašnje reforme?

Savjet stranih investitora je ostvarilo aktivniju saradnju sa vlastima BiH u proteklih nekoliko godina. Sama činjenica da je “Bijela knjiga”, naš najvažniji pisani dokument, postala dio reformskih procesa u institucijama BiH, govori u prilog intenzivnijoj saradnji sa vlastima. Naša “Bijela knjiga”, u kojoj su sadržane preporuke poslovne zajednice u BiH, kao zvanični dokument se nalazila dva puta u parlamentarnoj raspravi, u FBiH i RS-u. Zadovoljan sam željom za dijalogom i željom da se veliki dio preporuka implementira od entitetskih vlada, jer se uglavnom i poklapaju sa proklamiranim ciljevima Reformske agende.
Ključni ciljevi reformi, kao što su npr. vladavina prava, smanjenje poreznog opterećenja na rad i investicije, stvaranje boljeg poslovnog ambijenta, kao i opredjeljenje da dalji rast i prosperitet moraju biti zasnivani na privlačenju investicija, svakako zvuče ohrabrujuće. Međutim, potrebno je osigurati da zaista i promjene, odnosno reforme, budu usmjeravane i sprovedene u skladu s ciljevima. Sve države vode borbu za naklonost investitora i privlačenje kapitala.

Imate li određene zamjerke na dosadašnji rad vlasti koje sprovode Reformsku agendu?

Da bi se poslovna klima popravila potrebni su stabilan politički i pravni sistem, niske poreske stope uz podsticaj reinvestiranja dobiti, efikasna administracija, kvalitetna edukacija zaposlenih koji trebaju biti sposobni, kvalifikovani, vrijedni, a onda i adekvatno plaćeni za svoj rad. Smatram da BiH treba imati fokus na razvoju proizvodnje, nužno je potrebna reindustrijalizacija države. Osim toga neophodno je poreski rasteretiti privredu i rad, podsticati proizvodnju i izvoz, podsticati sistem vrednovanja i nagrađivanja u administraciji po učinku, nužna je harmonizacija propisa na svim nivoima, suzbijanje sive ekonomije i korupcije koje se osim represivnim može postići i sistemski odnosno drugačijim poreskim sistemom, graditi sistem znanja, a ne poznavanja, razvoj bazirati na proizvodnji i kulturi stvaranja i znanja umjesto na raspodjeli i infuziji, pravno zaštititi pravo svakog pojedinca, vlasnika, smanjiti broj i visinu parafiskalnih nameta, okrenuti se budućnosti i ekonomiji. Mi kao partneri institucijama možemo i očekujemo da se naše preporuke uvaže i postanemo dio promjena za oporavak ekonomije BiH.
Mislim da postoji ozbiljno opredjeljenje da se odlučnije krene u promjene, važno je pritom ne činiti greške, a greška bi bila npr. da se ne podstiče reinvestiranje dobiti jer je to odličan instrument da se privuku nove investicije, ali i zadrže postojeći investitori. Sa jedne strane jeste činjenica da BiH možda ima manji udio poreza na dobit u ukupnim javnim prihodima od regionalnog ili EU prosjeka, međutim to nije samo posljedica toga da je stopa poreza na dobit 10 odsto i što ima poreske evazije, već i toga da kompanije u trenutnim okolnostima ostvaruju nizak nivo dobiti.

Kako strani investitori gledaju na novi Zakon o radu koji je usvojen u oba entiteta?

Novi Zakon o radu jeste u određenoj mjeri bolji od prošlog, ali jedan zakon sam po sebi neće riješiti sva otvorena pitanja i promijeniti ambijent poslovanja. Zakon o radu trebao bi štititi dobrog radnika od lošeg poslodavca, kao i dobrog poslodavca od lošeg radnika, a u kojoj mjeri to zaista i bude ostvareno, u toj mjeri možemo ocjenjivati i uspješnost zakona.
Osim prava radnika koji proizilaze iz zakona, mislim da je važno voditi računa i o cijeni rada, odnosno o tome kako se vrši preraspodjela plate. Rad treba biti adekvatno valorizovan, samo dobro plaćen, motivisan radnik, koji ima adekvatnu sigurnost na radu, može biti od koristi poslodavcu. Kompanije plaćaju relativno visoka bruto davanja, ali radnici iz toga dobivaju niske neto plate, a ta velika razlika između bruto i neto plate uglavnom odlazi u neefikasan birokratski aparat, stoga mislimo da bi i radnici i poslodavci, ali i država imali puno više koristi kada bi se taj raspon, odnosno poreski pritisak smanjio, radnici bi imali viša primanja, imali bi bolji standard, više bi trošili, što pogoduje podsticanju poslovanja, poslodavci bi imali niže troškove poslovanja pa bi bili konkurentniji, mogli bi zapošljavati više ljudi pa se ne bi time ni smanjili prihodi budžeta, naprotiv. Mislim da se oko ovakve postavke mogu složiti i radnici i poslodavci. Jednako tako mislim da u slučaju postepenog smanjenja opterećenja, odnosno davanja na plate, ni budžeti ne bi bilježili smanjenje jer bi se podstaklododatno zapošljavanje, odnosno dio ljudi bi sa rashodovne prešao u prihodovnu stranu budžeta.

Koje su ključne prepreke za veće strane investicije?

Prije svega, vrlo su kompleksni organizacija i način funkcionisanja države. Politička, ekonomska, administrativna, pravna i ostale podijeljenosti, neharmonizovanost poreza na nivou države, nedosljednost u propisima i primjene brojnih administrativnih procedura na raznim nivoima vlasti, predugo vrijeme i procedura za ishodovanje potrebnih dozvola i ostala pitanja na koja ukazujemo. Čak i kada postoje dobra zakonska rješenja, ponekad ili vrlo često se ne sprovode u praksi, pa se i strani i domaći investitori i preduzetnici, ali i građani svakodnevno susreću
sa problemima kada institucije počnu različito tumačiti određene propise ili prebacivati nadležnosti. Predvidivost poreskog okvira od ključne je važnosti, kako za potencijalne, tako i za investitore već prisutne u BiH. Međutim, treba istovremeno isticati da postoje i brojni pozitivni primjeri, oni nekako uvijek izmaknu javnosti, ali kada se otklone ove barijere i otkoče kočnice koje nam ne daju da kao investitori ubrzamo gas i ubrizgamo dodatni kapital, ti će pozitivni primjeri biti i brojniji.

Često imamo najavu višemilionskih investicija, nekad se govori i o milijardama, a potom se ispostavi da od toga nema ništa. Kako da javnost prepozna investicije koje su realne i moguće za ostvarivanje?

Iskustvo nas uči da što je “bombastičnija” brojka, to je nekako veći razlog za skepsu, odnosno nije blizu realnosti. Tako i ja otprilike ozbiljnije procjenjujem investicije za koje su dostupne sve informacije, od boniteta ulagača, od realizacije njegovih dosadašnjih ulaganja i poslovnih efekata, od njegovog finansijskog kapaciteta i imovine, od procjene same poslovne ideje itd. Nema generalnog pravila, ali ukoliko neki investitor ima investicijski kredibilitet, potreban kapital i međunarodno iskustvo onda je izvjesnije i ulaganje.
U posljednjih nekoliko godina nivo ukupnih direktnih stranih ulaganja u BiH se kreće između 180 i 380 miliona evra godišnje, a to naravno što se tiče ulaganja nije pretjerano velika vrijednost za jednu zemlju. Tri ponajbolja fudbalera Bajerna ili Barselone imaju sličnu ili veću finansijsku protivrijednost. Kontinuiranim radom na uklanjanju barijera i stvaranju boljeg poslovnog ambijenta i imidža BiH kao destinacije povoljne za ulaganja, stvoriće se i opšta klima koju će prepoznati i ulagači i šira javnost, pa će tada i ove velike investicije uz ukupan godišnji priliv veći od milijardu KM postati realnost.

Koji sektori privrede u BiH mogu u najskorije vrijeme privući strane investitore?

Atraktivni sektori su svakako: poljoprivreda i prehrambena industrija, drvna industrija, metalna industrija, IT tehnologije, turizam, građevinarstvo će imati benefit od svakog razvoja infrastrukture i poboljšanja standarda, a energetski potencijali takođe daju dobru bazu.

Koji su faktori ključni kada se neko odlučuje da li da investira u BiH ili u neku zemlju regiona? Šta je to što može prevagnuti u korist BiH za ulaganje?

Ključni elementi koji služe kao podloga za donošenje odluke o investiranju su: politička stabilnost, ekonomski potencijali i resursi, vladavina prava, kapacitet i veličina tržišta, kupovna moć i standard stanovništva, demografska kretanja, konkurentnost nacionalne ekonomije, predvidivost kretanja i visina stope poreza, administrativne barijere odnosno lakoća poslovanja.
Nažalost, BiH je redovno na samom začelju u Evropi kada se rade ovakva rangiranja, pa je potrebno raditi na svemu od gore navedenog da bismo privukli investicije, da bismo podstakli zapošljavanje i podigli životni standard. Ekonomskim mjerama može se uticati i na negativna demografska kretanja, sve je manje ljudi u BiH, uz odliv mladih obrazovanih ljudi iz BiH. Građanima je neophodna stabilnost, veća ekonomska sigurnost i neophodno je da država, entitet, kanton, distrikt ili opština prepoznaju i štite prava svakog pojedinca na jednak način. BiH obiluje resursima koje bi trebalo bolje iskoristiti u budućnosti. Danas kada susjedne zemlje pristupaju EU integracijama i vežu se ne samo politički nego i ekonomski, sve je kompleksnije biti konkurentan i izvoziti robu. Boljim povezivanjem, udruživanjem i traženjem strateških partnera možemo poboljšati svoje usluge, promet robe i usluga, biti konkurentniji i postići održivi razvoj.
Nedavno smo uradili istraživanje pod nazivom “FIC Poslovni barometar”, a kao rezultat ohrabruje da su naše članice izrazile spremnost da preporuče BiH kao zemlju za ulaganje , kao i da reinvestiraju u naredne dvije godine. Istraživanje je ukazalo na to da su ključne prednosti BiH kao zemlje za ulaganja: potencijal domaćeg tržišta, geografski i strateški položaj te visokoobrazovani kadrovi po konkurentnim cijenama rada. Klix.ba