BiH bez jasne strategije za život poslije uglja

BANJALUKA – Bosna i Hercegovina se međunarodnim sporazumima obavezala da će do 2050. godine pogasiti termoelektrane i rudnike uglja te tako okončati proces dekarbonizacije.

Koliko god zelena tranzicija pozitivno utiče na smanjenje zagađenja i kvalitet života, ona će ugasiti na hiljade radnih mjesta.

U termoelektranama i rudnicima radi oko 12.000 radnika

Oko 12.000 zaposlenih trenutno radi u termoelektranama i rudnicima, a država nema jasnu strategiju šta da radi sa tim ljudima kao ni lokalnim zajednicama u kojima je rudarstvo bilo nosilac razvoja, a koje bi mogle da ostanu puste.

U Republici Srpskoj, oko 60 odsto ukupne proizvodnje električne energije dolazi iz termoelektrana, što jasno pokazuje veličinu izazova.

Termoelektrane direktno zapošljavaju oko 5.000 radnika, dok je broj indirektno vezanih radnih mjesta oko 10.000.

Primjera radi samo u Gacku je oko 1.900 radnika zaposleno u rudniku i termoelektrani koja je uz Ugljevik najveći proizvođač struje u Srpskoj.

Novinar i glavni i odgovorni urednik hercegovačkog portala „Direkt“ Milanka Babić Kovačević iz razgovora sa lokalnim stanovništvom je zaključila da oni nisu zabrinuti.

„Stanovnici Gacka sa kojim sam pričala nisu zabrinuti. Kako su mi rekli, od kad je otvorena termoelektrana govore da joj je kraj, a ona radi već 40 godina. Mislim da ovde malo ko suštinski razmišlja o tome šta posle. Doduše, značajan procent već ima izlaznu strategiju – neko imanje na selu sa koga već ostvaruje neki prihod ili plan za sezonski rad na hrvatskom primorju“, kaže ona.

Međutim, kako svjedoči, Gacko je mjesto koje se gasi i pored toga što ima resurs kao što je RiTE.

Iako zvanično ima oko 9.000 stanovnika, u realnosti se barata sa ciframa od šest do sedam hiljada uglavnom srednjovječnih i starijih ljudi budući da u osnovnoj i srednjoj školi ima samo 960 učenika.

„Građani plaćaju ljude koji bi trebali da rješavaju probleme – od premijera, resornog ministra, pa do lokalne vlasti i menadžmenta Elektroprivrede, ali ni njima efekti dekarbonizacije nisu prioritet“, kaže Babić Kovačević.

Domaće vlasti očekuju pomoć EU

Međutim, u Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske nisu previše zabrinuti jer proces dekarbonizacije vide kao dugoročan put.

Očigledno je, kažu oni, da tranzicija radne snage ne može biti izvedena u kratkom roku.

„Zatvaranje termoelektrana stoga mora biti postepen, dugoročan proces, koji će u najvećoj mogućoj mjeri ublažiti posljedice po radna mjesta i sigurnost snabdijevanja energijom“, kažu u ministarstvu.

Dodaju da već 15 godina rade na stvaranju povoljnog poslovnog ambijenta za ulaganja u obnovljive izvore energije te da im je naredni korak prekvalifikacija i transfer radne snage sa termoelektrana u sektor obnovljivih izvora, energetske efikasnosti, ali i u druge oblasti poput turizma i poljoprivrede.

Međutim, svjesni su da to neće ići baš tako lako jer je otpor u rudarskim krajevima veliki.

Napominju da je BiH tradicionalno „regija uglja“, što njenu energetsku tranziciju čini posebno složenom i osjetljivom.

„Stoga s razlogom očekujemo da evropske finansijske institucije pomognu tu tranziciju, kako bi se sanirale vrlo složene posljedice koje mogu nastati“, zaključuju u resornom ministarstvu.

Iz EU poručuju da mogu računati na tu pomoć. Podsjećaju da igraju centralnu ulogu u tranziciji BiH sa uglja preko Fonda za pravednu tranziciju, ali i drugih mehanizama.

„Fond za pravednu tranziciju usmjeren je na regije koje su najviše pogođene dekarbonizacijom, pružajući finansijska sredstva i tehničku pomoć za podsticanje ekonomske diversifikacije“, kažu oni.

Dodaju da je BiH na raspolaganju i Program razmjene regija uglja i projekti Horizon Europe, koji olakšavaju razmjenu znanja, inovacije i izgradnju kapaciteta.

Podsjećaju da je od 2020. do 2023. godine trajala regionalna “Inicijativa za regije uglja u tranziciji na Zapadnom Balkanu i u Ukrajini” sa ciljem pružanja podrške tim regijama u prelasku s uglja na zelenu energiju na pravedan i održiv način.

„Ta inicijativa je uspostavljena kako bi olakšala razmjenu iskustava između regija zavisnih od uglja u EU i onih u Bosni i Hercegovini. Cilj je bio omogućiti zainteresovanim stranama da steknu jasno razumijevanje procesa, predvide korake koji predstoje i pripreme se u skladu s tim, te istovremeno osigura da se u potpunosti vodi računa o svim pojedincima i zajednicama na koje to direktno ili indirektno utiče i da ne budu zapostavljeni“, kažu u Delegaciji EU u BiH.

Na termoelektrane naslonjen kompletan elektro energetski sektor

U Federaciji BiH nisu sigurni kako će uopšte napustiti termoelektrane na ugalj. One su bazna energija na koje je naslonjen kompletan elektro energetski sektor.

Oni moraju graditi nove proizvodne kapacitete koji će obezbijediti baznu proizvodnju električne energije kao što su hidrocentrale, vjetro i solarni parkovi, a tu su kako priznaju u decenijskom zaostatku.

„Ovi projekti predstavljaju potencijal za otvaranje novih radnih mjesta kao i prekvalifikaciju radnika iz jedne tehnološke branše u drugu, koja je društveno-ekološki prihvatljivija. Svi učesnici u BiH, počevši od politika, nadležnih ministarstava, odnosno zakonodavne i izvršne vlasti, preko lokalnih samouprava, planera i eneregtskih komapnija, imaju obavezu da se uključe u ovaj proces na dobrobit društva u cjelini“, kazali su za CAPITAL u Elektroprivredi BiH.

Inače, u Evropi se mogu naći brojni pozitivni primjeri energetske tranzicije.

Nekadašnji rudarski region Ruhr u Njemačkoj potpuno je transformisan nakon zatvaranja rudnika uglja. Industrijski kompleksi pretvoreni su u kulturne centre i muzeje koji privlače turiste iz cijelog svijeta.

Paralelno, regija je uložila u obnovljive izvore energije i tehnološki sektor, stvarajući nova radna mjesta i smanjujući ekološki otisak.

Rudarski centar Saarland okrenuo se novim tehnologijama nakon gašenja rudnika početkom 2000-ih. Bivše rudarske zone transformisane su u industrijske i tehnološke parkove, uz snažan fokus na IT i istraživanje i razvoj. Ova energetska i industrijska tranzicija omogućila je regiji da zadrži radna mjesta i postane primjer zelene transformacije.

Austrija, poznata po rudnicima uglja, suočila se s masovnim zatvaranjem tokom 1990-ih i 2000-ih godina. Lokalna vlast je u saradnji s EU fondovima razvila projekte za obnovljive izvore energije i turizam, te program prekvalifikacije radnika. Rezultat je postepena diverzifikacija ekonomije i smanjenje nezaposlenosti.