NOVI SAD, Radnici u Srbiji koji ubuduće budu dobili otkaz neće imati pravo na otpremninu za ukupan radni staž, već samo za godine proveden kod posljednjeg poslodavca.
Na to se obavezala Vlada Srbije u Memorandumu koji je nedavno potpisala sa delegacijom MMF-a. U tom dokumentu je navedeno da je u posljednje dvije godine ugašen veliki broj radnih mjesta u privatnom sektoru jer, postoje preveliki troškovi zapošljavanja i otpuštanja.
Da bi se ovi troškovi smanjili Vlada Srbije se obavezala da do kraja mandata usvoji da obračunavanje otpremnina bude samo na osnovu vremena provedenog u radnom odnosu kod posljednjeg poslodavca i produženjem roka ugovora na određeno vrijeme.
U drugoj fazi treba sprovesti sveobuhvatnu analizu i reformu drugih nefleksibilnih rješenja na tržištu rada, uključujući reformu politike tržište rada i kolektivnog pregovaranja.
Drugim riječima, uskoro bi trebalo da uslijedi izmjena Zakona o radu da bi se, umjesto otpremnine na ukupan radni staž, radnicima ona isplaćivala samo za vrijeme provedeno kod posljednjeg gazde.
To bi, pak, značilo da, čim prođe period na koji se obavezao da neće otpuštati radnike, gazda im može dati otkaz i isplatiti otpreminu za samo godinu-dvije, kao i da bi tada svi koji su višak primili isti iznos jer su od istog dana kod istog poslodavca.
Njima se, bez obzira na to koliko ukupno staža imali, on ne bi priznao pa bi bili izjednačeni s onima koji su počeli da rade prije nekoliko godina. Takvih ideja o izmjeni Zakona o radu upravo u pogledu ukidanja otpremnina na ukupan staž već je bilo ali se na pritisak sindikata odustajalo.
Dakako, ako se ispuni obećanje koje je dato MMF-u, ali i poslodavcima u Srbiji, i period za otpremnine zaista bude skraćen samo na staž kod posljednjeg gazde, napraviće se velika nepravda prema radnicima koji će narednih godina biti proglašeni za tehnološki višak i čija će preduzeća biti prodata.
Jer, nikako se ne smije i ne može zaboraviti da su u dosadašnjoj privatizaciji otpremnine dijeljene na veliko kao i da je bilo radnika čije su firme prodate a da nisu dobili ni dinara.
Tako su najveće otpremnine dobili radnici NIS-a – 750 evra po godini staža, „Filip Moris” je davao 700 evra, „Holcim„ 650, „Lukoil„ u prvom krugu 800 a u drugom 400 evra, „Knjaz Miloš„ 400 evra. Nakon privatizacije „Slobode” u Čačku dijeljena je otpremnina od 300 evra po godini staža, „Prosvjete” 200 evra. „Željeznice Srbije„ i mnoga druga javna preduzeća, koja imaju ogromne viškove zaposlenih, dijelila su stimulativne otpremnine između 100 i 250 evra po godini staža. U isto vrijeme, radnici GIK-a „Prvi maj”, EI „Niš„ i „Zorke„ Šabac ostali bu bez posla a da nisu dobili ni dinara otpremnine.
Sasvim je druga priča da li je odluka da se dijele tolike otpremnine radnicima – za koje se unaprijed znalo da će otići u potrošnju i da će od nekih od njih napraviti „rentijere” ali u isto vrijeme i pridodati ih na evidenciju nezaposlenih ili na ionako dugačak spisak penzionera – bila ispravna i da li je sve trebalo uraditi drugačije. No, ako se tako radi već deceniju, s pravom se mora postaviti pitanje da li je ispravno sada odjednom sve to prekinuti i sve buduće radnike koji će ostati bez posla ostaviti bez otpremnina na ukupan radni staž. Dnevnik