BANJALUKA – Nekada uspješna privredna preduzeća i nosioci razvoja u BiH danas su, mahom, na ivici propasti, ili su novi vlasnici, pak, promijenili njihovu osnovnu djelatnost.
Jedan od najvećih privrednih subjekata bivše Jugoslavije je banjalučko preduzeće “Čajavec”. Ovaj gigant, nekada nosilac razvoja grada Banjaluke i cijele regije, sada broji jedva stotinak radnika.
Njegovi objekti su rasprodati ili pod zakupima, preduzeća privatizovana, a veliki dio opreme, sredstava za prizvodnju, kao i arhiva je pokradeno!
U boljim vremenima, ovaj gigant je proizvodio od tranzistora do visokosofisticirane vojne opreme.
Stariji Banjalučani pamte da se u cijelom gradu osjetilo kad radnici “Čajavca” prime platu. Trgovački i ugostiteljski sektor tih dana zarađivao je dvostruko više od uobičajenih dana.
“‘Čajavec’ je hranio svaku četvrtu porodicu u Banjaluci.
Teško je naći čovjeka koji u svojoj familiji nema nikog ko je radio u ovom preduzeću. Zahvaljujući njemu razvijala se kompletna privreda Banjalučke regije”, kažu Banjalučani.
Bratislav Napotnik, predsjednik Razvojne organizacije Sindikata “Čajavec”, kaže da je ovaj gigant 1991. godine zapošljavao 10.500 radnika. Danas, 17 godina poslije, u njemu radi stotinak radnika.
“Od nekadašnjih 32 preduzeća danas radi elektromehanika i profesionala (vojna industrija) u kojima je zaposleno jedva 100 radnika. I za te radnike ne može se reći da su u radnom odnosu, taj odnos je više robovski. Ne znam da li imaju i dvije KM dnevnicu”, kazao je Napotnik.
Ipak, Napotnik smatra da nije sve tako crno i da bi se u “Čajavcu” vrlo brzo ponovo mogla pokrenuti proizvodnja.
“Program elektronike koji imamo mogao bi u startu da zaposli 100 ljudi, a vremenom i do 5.000 ljudi”, ocijenio je Napotnik.
Slična sudbina zadesila je i banjalučku fabriku “Incel” koja je nekada zapošljavala četiri do pet hiljada ljudi, a danas ih radi svega nekoliko stotina. Rukovodstvo fabrike, pak, kaže da stanje nije katastrofalno, kao u drugim bivšim gigantima.
“Preduzeća ‘Incela’, koja su, između ostalog, proizvodila celulozu i viskozu, tokom rata jedno po jedno je prestajalo da radi. Poslije rata bilo je pokušaja obnavljanja proizvodnje, ali se bazična proizvodnja nije uspjela obnoviti.
Zatim je 2000. godine uslijedilo restrukturiranje i privatizacija”, rekao je Crnadak. Od nekadašnjeg “Incela” napravljeno je deset preduzeća plus sadašnji “Incel”.
“Svako od ovih preduzeća ponio je dio tereta bivšeg ‘Incela’, kada su u pitanju radnici, dugovanja i potraživanja”, kazao je Crnadak.
U krugu “Incela”, u njegovim nekadašnjim objektima, u zakupu radi 50 do 60 firmi. Crnadak je kazao da danas u “Incelovom” krugu, uključujući privatizovana preduzeća i firme koje zakupljuju prostor, radi oko 1.200 ljudi.
Sličnu sudbinu “Čajavca” i “Incela” dijele i ostale fabrike Banjalučke regije, poput “Kosmosa”, “Jelšingrada”, “Unisa”, “Levite”.
Stečaj, nerijetko, jedino rješenje
Rajko Ubiparip, ministar privrede, energetike i razvoja RS, kazao je da će Vlada RS kod velikih privrednih sistema, gdje god postoji šansa, pokušati oživjeti proizvodne procese.
“Kod velikog broja tih sistema, međutim, jedina rješenja su stečajni postupci u kojima će se pokušati organizovati dio proizvodnje kako bi se na neki način vratili djelimično na tržište RS, BiH ili eventualno šire”, rekao je Ubiparip.
Ministar je podsjetio da su nekadašnji giganti u proteklom teškom vremenu izgubili svoju poziciju na tržištu, proizvodni program, robne marke, kao i kadrove koji su mogli da nose teret tako velikih sistema, zbog čega su došli u poziciju u kojoj se danas nalaze. Nezavisne N.