BRISEL – Model kreditiranja poznat kao back leverage, koji je odavno uobičajen u Sjedinjenim Američkim Državama, posljednjih godina bilježi snažan rast i u Evropi.
Riječ je o finansijskoj strukturi u kojoj banka i fond privatnog duga zajednički kreditiraju posebno namjensko preduzeće (SPV), koje potom odobrava zajam investitoru ili developeru. U toj konstrukciji banka obezbjeđuje stariji i sigurniji dio duga, dok fond privatnog duga preuzima rizičniju, podređenu tranšu.
Za banke je ovaj model posebno atraktivan jer za takve plasmane moraju da izdvoje znatno manje regulatornog kapitala nego kod klasičnih kredita. To im omogućava povratak na tržište finansiranja nekretnina bez većeg opterećenja bilansa, prenosi Bloomberg.
Razlog za sve veću popularnost back leveragea leži u kombinaciji strožih bankarskih propisa uvedenih nakon globalne finansijske krize i rastuće uloge nebankarskih kreditora. Prazninu koju su banke ostavile povlačenjem iz rizičnijih segmenata popunio je privatni kredit, a back leverage se nametnuo kao mehanizam koji povezuje ova dva svijeta.
U praksi se ovaj vid finansiranja sve češće koristi za velike i složene projekte komercijalnih nekretnina, posebno u Londonu i drugim glavnim evropskim finansijskim centrima. Banke na taj način zadržavaju kontrolu nad najsigurnijim dijelom duga, dok fondovi privatnog kapitala dobijaju priliku da ostvare više prinose u sve konkurentnijem okruženju.
Prema procjenama tržišnih udruženja, banke u Evropi već imaju najmanje nekoliko desetina milijardi eura plasmana vezanih za back leverage, a većina institucija koje su ušle u ovaj segment planira dalje širenje. U ove aranžmane uključene su i velike međunarodne banke, najčešće u partnerstvu sa specijalizovanim fondovima privatnog duga.
Ipak, brz rast ovog modela otvara i nova pitanja. Kako konkurencija jača, marže na zajmove se smanjuju, a pojedini kreditori pokazuju spremnost da ublaže zaštitne mehanizme koji su ranije smatrani standardom. Kritičari upozoravaju da bi to moglo dovesti do povećanja rizičnosti plasmana i rasta odnosa duga prema vrijednosti nekretnina.
Regulatori za sada ocjenjuju da je tržište back leveragea još uvijek premalo da bi predstavljalo sistemski rizik, ali istovremeno priznaju da nemaju potpuni uvid u obim i strukturu tih plasmana. Dodatna nepoznanica je kako bi fondovi privatnog duga reagovali u slučaju ozbiljnijeg tržišnog šoka, s obzirom na to da mnogi od njih još nijesu prošli test snažnog pada cijena nekretnina.
U slučaju većeg talasa neplaćanja obaveza, fondovi bi mogli biti primorani da traže dodatni kapital od investitora, što bi potencijalno moglo izazvati pritiske na likvidnost širom finansijskog sistema.
Zbog toga se back leverage sve češće opisuje kao efikasan, ali i potencijalno rizičan alat – instrument koji je pomogao da se tržište nekretnina ponovo pokrene, ali koji bi u nepovoljnim okolnostima mogao postati nova slaba tačka evropskog finansijskog sistema. bankar.me