BANJALUKA, SARAJEVO – Dok se Evropa i velike svjetske zemlje sve više okreću upotrebi električnih automobila, čiju kupovinu i novčano podstiču, ova grana u BiH još je u povoju. 
Stručnjaci smatraju kako je razlog visoka cijena, mali broj mjesta za punjenje, ali i informisanost vozača, koja je mala ili nikakva.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, od početka godine u zemlju je uvezeno tek pet električnih automobila, što pokazuje da je svijest, ali i platežna moć građana i dalje veoma mala. U pitanju su modeli Mitsubishi I Miev Intense, VW-E Up, Tesla Motors model S, VW-E Golf i Melex N Car 39.
Ipak, ako bismo u obzir uzeli i podatak iz prošle godine, prema kojem uvoza automobila na električni pogon nije ni bilo, došli bismo do zaključka kako je uvoz porastao za 500 odsto.
Ukupno sa 2015, kada su prvi put u BiH uvezena dva automobila, dolazi se do brojke od sedam vozila na struju koji krstare našim putevima.
Ratko Kovačević, portparol UIO BiH, nam pojašnjava kako se procedura uvoza ne razlikuje u odnosu na ostale automobile.
“Uvoznik dobija provoznu carinsku prijavu na rok od 10 dana i u tom periodu mora uraditi homologaciju vozila kod ovlaštenog tehničkog servisa, te s tim dokumentom doći u nadležnu carinsku ispostavu, gdje se završava proces carinjenja, plaćaju uvozne dažbine i vozilo se nakon toga može registrovati kod nadležnog MUP-a”, kazao nam je on.
Kada je registracija električnih automobila u pitanju, u osiguravajućoj kući “Aura” kažu kako cijena zavisi od slučaja do slučaja.
“Razlika između cijene registracije standardnih vozila i vozila na električni pogon je kod računanja putarina. Iznos premije osiguranja koja se plaća prilikom registracije vozila definisana je snagom vozila, kao i stepenom bonusa ili malusa koji zavisi od zamjenske polise vozila koje je (ili koje je bilo) u posjedu osiguranika, kao i od broja šteta koje je osiguranik imao u prethodnom periodu”, kazali su nam oni.
Nedžib Imamović, iz servisa “Per Aspera”, koji održava električni punjač kod hotela “Marriott” u Sarajevu, ističe kako su električni automobili, prije svega, preskupi.
“Primjera radi, Renault Zoe košta 50.000 maraka, a za tu cijenu mogu se kupiti dva automobila na gorivo. Nameće se i pitanje rentabilnosti, jer je potrebno i deset godina kako bi se ova investicija isplatila. Za sada, onaj ko u BiH vozi električni auto sigurno ima puno para i ne zna šta će od njih. To bar još nije za običnog čovjeka”, kazao nam je Imamović.
Problem u BiH je i infrastruktura za ova vozila, jer postoji veoma mali broj punjača. Pored onog u Sarajevu, jedan se gradi za potrebe hotela u Tarčinu i to je sve što je do sada napravljeno za ova vozila.
“Od Sarajeva prva naredna punionica je u Slavonskom Brodu, a auto može preći od 150 do 170 kilometara s jednim punjenjem, tako da se ljudi ni ne usuđuju da putuju ovakvim automobilima. Glavne prednosti su ušteda, jer nema goriva, kao ni buke i izduvnih gasova. Najveća mana je cijena”, zaključio je Imamović.
Inače, treba reći da su BiH i Crna Gora jedine zemlje u Evropi koje ne stimulišu kupovinu električnih automobila. Sa druge strane, Norveška prednjači sa podsticajima od 5.000 do 10.000 evra po vozilu.
Da će se slična praksa nastaviti, potvrdili su nam i u Ministarstvu saobraćaja i veza Republike Srpske.
“Nismo upoznati s tim da li se vode bilo kakve aktivnosti u vezi s izradom zakonske regulative koja bi se ticala upotrebe vozila na električni pogon, kao ni s postojanjem inicijativa za odobravanje subvencija prilikom kupovine ovakvih vozila”, rekli su nam oni. Nezavisne novine