BANJALUKA, LJUBLJANA – Ključ uspjeha prvog dobrovoljnog penzionog fonda, koji će od avgusta krenuti s radom u Republici Srpskoj, u rukama je poslodavaca, jer se prvenstveno od njih očekuje da kroz uplate svojim radnicima omoguće sigurniju i mirniju starost. 
To prije svega očekuju u Društvu za upravljanje penzijskim rezervnim fondom (PREF) RS i slovenačkoj Skupnoj pokojninskoj družbi, a koji su zajedno s Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) osnivači fonda i ravnopravni partneri.
Naime, svoj interes oni bi mogli da pronađu u poreskim olakšicama, jer su po zakonu premije koje bi uplaćivali, a koje iznose do 100 maraka mjesečno ili 1.200 na godišnjem nivou, oslobođene poreza i dažbina.
Ipak, ukoliko se fond ne dogovori s poslodavcem, radnik može sam sebi od svoje plate uplaćivati premiju, s tim da bi poslodavac trebalo da mu, pored sume koje se odrekao u ove svrhe, vrati i dio poreza i doprinosa, jer je, kako smo već napisali, njih oslobođen ako se uplaćuje u dobrovoljni penzijski fond.
U zavisnosti od visine premije i dužine uplate zavisila bi i visina isplate penzije, a u slučaju smrti onog na čiji se račun vršila uplata, moguće ju je naslijediti.
“Novac koji se uplaćuje za dobrovoljno penzijsko osiguranje pripada pojedincima i akumulira se u fondu. Ukoliko se uplaćuju kontinuirano pet godina, već sa 53 godine života mogu početi da se povlače ta sredstva ili da nastave s uplatima s tim da nakon navršenih 70 godina moraju da se povuku“, kazala je Gordana Drobnjak, budući izvršni direktor u Evropskom dobrovoljnom penzijskom fondu.
Tomaž Završnik iz Skupne pokojninske družbe, a koji će biti budući direktor fonda, nada se da će svi društveno odgovorni poslodavci prepoznati poreske olakšice i ponašati se društveno odgovorno prema svojim radnicima.
“Ciljna grupa su poslodavci, a na nama je da uvjerimo i radnike da dio uplaćuju sami i do maksimuma iskoriste ove poreske olakšice ako ih već nije iskoristio poslodavac”, kazao je on.
Inače, društvo iz kojeg Završnik dolazi u Sloveniji u ovoj oblasti posluje od 2000. godine, a imaju oko 60.000 članova koji uplaćuju premiju, jer je, kao i u ostatku regiona, redovna penzija nedovoljna da podmiri sve troškove života u starosti, a što su generacije kojima se treća dob približava shvatile.
Međutim, veoma je teško porediti Sloveniju i RS iz mnogo razloga pa je zbog toga skoro nemoguće procijeniti dalju sudbinu ove priče.
Ono što osnivači ne kriju je to da velike rezultate ne očekuju u prvih pet godina rada pa su osnivački kapital umjesto na dva (što je minimum), povećali na četiri miliona maraka, a što bi bilo dovoljno da pokrije minus do očekivane dobiti. Ne ohrabruju ni podaci Fonda PIO RS, koji pokazuju kako je dug poslodavaca za doprinose preko 450 miliona maraka, s tim da najveći dužnici dolaze iz javnog sektora, a što otvara pitanje njihove solventnosti.
Sa druge strane, ono što bi moglo da obraduje one koji kreću s ovom pričom je da su poslodavci u realnom sektoru, a koji daleko manje duguju državi, jasno stavili do znanja da podržavaju ovaj projekat.
Saša Trivić, potpredsjednik Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske, kaže kako je učešće EBRD-a u ovom projektu jedan vid garancije da je riječ o dobroj i pozitivnoj priči pa ju je i on podržao, dodajući kako je veliki zadatak i na državi koja bi trebalo da vrši kontrolu.
“Sigurno je da će poslodavci za određen broj radnika pronaći interes da im to bude stimulativno jer smo i do sada za određene radnike pravili polise i preko osiguravajućih kuća im uplaćivali osiguranje, koje je radnik mogao da podigne ako je deset godina radio u firmi, dok bi u slučaju da je napusti, iznos ostajao poslodavcu. Ovo nije ta varijanta, ali može biti pozitivno i stimulativno kako za poslodavce, tako i za radnike, i mislim da je dobro da tako nešto postoji”, kazao je on.
Na kraju, možda i najveći dobitnik osnivanjem fonda postaje država.
Svoj posao je završila kroz olakšice, a uz minimum rizika u budućnosti dobija penzionere koji neće biti socijalni slučajevi. Nezavisne novine