Ustavni sud BiH: Banjalučki „Autoprevoz“ je vlasnik Stare autobuske stanice i Muzeja savremene umjetnosti RS!!

– Presudom „Autoprevozu“ omogućeno da se upiše kao vlasnik desetine miliona maraka vrijednog zemljišta i zgrade Muzeja savremene umjetnosti

– Ustavni sud BiH 1. decembra 2016. osporio presudu Višeg privrednog suda u Banjaluci

– Radojičić: Grad će ponovo pred sudom dokazivati svoje pravo protiv „Autoprevoza“

BANJALUKA, Zgrada Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske i zemljište u strogom centru grada, poznato kao stara autobuska stanica, vrijedno više desetina miliona maraka prelazi u vlasništvo banjalučkog privatnog preduzeća „Autoprevoz“ nakon što je Ustavni sud BiH prihvatio apelaciju tog preuzeća protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci, otkriva poslovni portal CAPITAL.ba.

Ustavni sud BiH je, odlukom od 1. decembra 2016., osporio presudu Višeg privrednog suda u Banjaluci, kojom je utvrđeno da Grad ima pravo svojine nad spornim nepokretnostima, ukazujući na niz propusta koje je banjalučki sud učinio pri donošenju presude.

Višem privrednom sudu u Banjaluci naloženo je da po hitnom postupku donese novu odluku i da u roku od tri mjeseca obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Ustavni sud je, između ostalog, naveo da je Viši privredni sud presudu donio proizvoljno primjenjujući odredbe materijalnog i procesnog prava na štetu “Autoprvoza”, bez uvažavanja svih relevantnih okolnosti slučaja, te na osnovu jednostranog pristupa spornim i bitnim pitanjima.

Ustavni sud iznio niz zamjerki na presudu Višeg privrednog suda u Banjaluci

„Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud donoseći osporenu presudu proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo. Uz to, osporena presuda je donesena na osnovu jednodimenzionalnog pristupa, bez sagledavanja svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja bitnih za pravilnu i zakonitu odluku“, navodi se u obrazloženju.

Ustavni sud je proizvoljnim postupanjem ocijenio zaključak Višeg privrednog suda da su pravni prethodnici „Autoprevoza“ i Grada ispunili svoje obaveze iz spornog ugovora iz 1979. godine i da je taj ugovor pravno valjan. U tom zaključku Viši privredni sud se pozvao na presudu Osnovnog suda iz 1986. godine, kojom je „Autoprevozov“ pravni prethodnik obavezan da dislocira montažne objekte sa spornog zemljišta.

 „Sporni ugovor se odnosio na dislokaciju stare autobuske stanice koja je obuhvaćala objekte i zemljište i koji se odnosio na više parcela, dok se pravosnažna presuda iz 1986. godine, na kojoj je Viši privredni sud zasnovao svoju odluku, odnosila na dislokaciju montažnih objekata sa samo jedne parcele. U takvim okolnostima postavlja se pitanje da li se u ovom slučaju uopšte može govoriti da je izvršena primopredaja nepokretnosti iz spornog ugovora u cjelosti odnosno u pretežnom dijelu. Prema ocjeni Ustavnog suda, utvrđivanje ovako bitne činjenice je zahtijevalo detaljniji pristup suda, sagledavanje svih okolnosti konkretnog slučaja, što je očito izostalo od Višeg privrednog suda“, ističe se u obrazloženju i dodaje da postojanje pravosnažne presude kojom se nekome nešto nalaže, samo po sebi, ne dokazuje da je sudski nalog dobrovoljno ili putem suda i sproveden.

Ustavni sud dalje navodi da je posebno neprihvatljivo to što je Viši privredni sud utvrdio da je Grad stekao pravo svojine nad spornim zemljištem na osnovu spornog ugovora, a da se pri tome taj sud nije pozvao ni na jedan relevantan propis materijalnog prava.

„To je neprihvatljivo sa aspekta prava na pravično suđenje. Tvrdnja Višeg privrednog suda da je Grad stekao pravo svojine na nepokretnostima ostala bez bilo kakvog dodatnog obrazloženja“, ističe se u  obrazloženju presude.

Kao još jednu zamjeku Ustavni sud je naveo da je Viši privredni sud presudu donio primjenom Zakona o stvarnim pravima, iako je u ovom slučaju relevantan Zakon o svojinsko-pravnim odnosima.

„Imajući u vidu da je ova postupak pokrenut 2004. godine, dakle prije nego što je Zakon o stvarnim pravima uopšte stupio na pravnu snagu, koji se na području Republike Srpske primjenjuje od 1. januara 2010. godine, očito je da je Viši privredni sud u tom dijelu proizvoljno primijenio materijalni propis“, dodaje se u presud Ustavnog suda.

Ustavni sud je naveo i da je Grad indistirao na tome da dokaže da je ugovor ispunjen odnosno da je „Autoprevozovom“ prerthodniku isplaćena naknada za otkup dijela željezničke stanice, a da je Viši privredni sud suprotno zakonu teret dokazivanja prebacio na „Autoprevoz“.

Navodi da je po ovom pitanju prvostepeni sud imao potpuno drugačije stanovište, odnosno prvostepeni sud je naveo da činjenica da je banka pravnom prethodniku Grada odobrila 14 miliona dinara za otkup dijela stare “željezničke” stanice, sama po sebi, ne dokazuje da je taj novac i isplaćen

Ustavni sud je utvrdio i da je postupak trajao skoro osam godina, te je naložio da Vlada RS,  s obzirom na sjedište redovnih sudova, „Autoprevozu“ ttreba isplatiti 1.200 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Radojičić: Ustavni sud BiH sam sebi proširuje nadležnosti

Gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić rekao je danas za CAPITAL da je ovdje ponovo došlo do „teško objašnjivog petljanja Ustavnog suda BiH koji je sam sebi proširio nadležnosti i postavio se u ulogu Vrhovnog suda“.

„Apelaciona nadležnost Ustavnog suda trebalo bi da bude izuzetak, a ona je sada postala pravilo u svim redovnim sudskim postupcima i sad su to već hiljade predmeta koje čekaju na redovnu presudu pred Ustavnim sudom BiH koji nema takvu namjenu. „Autoprevoz“ je samo jedan od niza takvih slučajeva. U nekim je čak i presuđivano, a u ovom konkretnom slučaju je vraćeno na ponovno presuđivanje, odnosno vraćeni smo dvije stepenice unazad“, rekao je Radojičić.

On je istakao da se, nakon ove odluke Ustavnog suda BiH, stara  autobuska stanica i zgrada Muzeja savremene umjetnosti ponovo se vraća u sudski  postupak.

„Grad će ponovo pred Višim privrednim sudom dokazivati svoje pravo protiv „Autoprevoza“, a „Autoprevoz“ bi se, po ovoj odluci, ponovo trebao upisati na ovim nekretninama. Ovo nelogične stvari i repovi iz privatizacije neriješenih imovinskih bilansa i pravnog okvira od kojih najgora šteta može biti po instituciju Muzeja savremene umjetnosti koji bi trebao doći u vlasništvo privatizovane firme“, naglasio je Radojičić.

U „Autoprevozu“ kažu da je presuda Ustavnog suda BiH očekivana, ali zvanični komentar će dati za dva dana, nakon što analiziraju presudu i usaglase sa advokatom i Upravnim odborom preduzeća.

Imovina Jugoslovenskih Narodnih Željeznica

Spor između grada Banjaluka i „Autoprevoza“ u vezi sa zgradom Muzeja savremene umjetnosti RS i atraktivnim zemljištem u centru grada traje još od 2004. godine kada je Grad tužio “Autoprevoz” tražeći da se utvrdi pravna valjanost ugovora o regulisanju međusobnih odnosa u vezi sa dislokacijom stare autobuske stanice u Banjaluci koji su njihovi pravni prethodnici zaključili još 16. oktobra 1979. godine, te da se shodno tome sporna imovina upiše kao vlasništvo Grada.

Tim ugovorom je definisano da “Autoprevoz” nad parcelama na staroj autobuskoj stanici prenosi pravo korištenja u korist grada, a zauzvrat dobija lokaciju na kojoj je danas nova autobuska stanica.

Grad je 2004. godine pokreće sudski spor kako bi se taj ugovor proglasio pravno valjanim i Grad upisao kao vlasnik spornih nekretnina, ali je Okružni privredni sud u Banjaluci 2012. godine taj zahtjev odbacio utvrdivši da nije dokazan da je ugovor zaista i zaljučen, a osim toga nije dolazao da su stranke izvršile ugovorne obaveze.

Grad na tu presudu uložio žalbu Višem privrednom sudu koji je žalbu prihvatio, na što je  „Autoprevoz“ uložio reviziju pred Vrhovnim sudom RS koji je odbacio reviziju kao nedozvoljenu, te „Autoprevoz“ podnosi apelaciju Ustavnom sudu BiH.

„Autoprevoz“ je od Jugoslovenske Narodne Željeznice još 1968. godine kupio atraktivnu zgradu u kojoj je danas smješten Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske i 23 dunuma zemlje koja su pripadala željezničkoj pruzi, peronima i stanici. Mnogo kasnije, 2002. godine, u postupku privatizacije državnog kapitala, većinski vlasnici „Autoprevoza“ na licitaciji postaju Živko Babić, Sladomir Đurić i Vid Dubočanin.

Portal CAPITAL je još četiri godine pisao o ovom slučaju koji je podigao na noge tadašnju upravu Muzeja savremena umjetnosti i gradsku upravu (http://www.capital.ba/ekskluzivno-prodaju-zgradu-muzeja-rs-u-centru-banjaluke/

http://www.capital.ba/zgrada-muzeja-rs-ipak-upisana-kao-imovina-autoprevoza/)

CAPITAL: Marina Čigoja