BEOGRAD, Ne postoji važniji zadatak za Vladu Srbije u narednih godinu dana od restrukturiranja javnih preduzeća i okončanja procesa privatizacije, izjavio je predsjednik Fiskalnog savjeta Srbije Pavle Petrović.
On je, u intervjuu za Novu ekonomiju, kritikovao reforme javnih preduzeća, upozorivši da, ukoliko bi se nastavilo odlaganje reformi najvećih javnih i državnih preduzeća i, eventualno, prevalili njihovi ogromni dugovi na državu, to bi poništilo sve dosadašnje napore za ozdravljenje javnih finansija.
Petrović je podsjetio da je i u prvom djelu prošle godine fiskalni deficit je bio izuzetno nizak, a onda je praktično eksplodirao u decembru i to najvećim djelom zbog plaćanja dugova nereformisanih javnih preduzeća.
Loše poslovanje javnih i državnih preduzeća je ubjedljivo najveći potencijalni rizik po domaće javne finansije, a njihova reforma jedva da je i započela, naveo je on.
Planovi za reformu postoje, a, kako je dodao, jedan dio konkretnih mjera, poput otpuštanja viškova zaposlenih u javnim preduzećima, kao i rok za okončanje procesa privatizacije, ušao je i u zvanični sporazum sa MMF-om.
Petrović je naveo da u EPS-u još nije usvojena izmjena kolektivnog ugovora koja bi omogućila otpuštanje prekobrojnih radnika, a što je, prema planu, trebalo da se završi do kraja prošle godine, a odlaže se i najavljeno poskupljenje struje.
Kada je riječ o Željeznicama, reforme su započete 2015. podjelom preduzeća na četiri nezavisne cjeline, ali se zastalo kada je došla na red prva bolna mjera racionalizacija broja zaposlenih.
Preliminarne analize ukazuju da planirani iznos za zarade zaposlenih u ovom preduzeću neće biti dovoljan ukoliko najavljena otpuštanja izostanu, ili se sprovedu kasno što je trošak koji bi se onda, najverovatnije, prevalio na državu, rekao je Petrović.
Najmanje je, prema njegovim riječima, urađeno na reformama Srbijagasa, budući da su one još samo u formi načelnih planova.
Ni relativno bezbolna podjela preduzeća, u skladu sa zahtjevima Evropske energetske zajednice, nije završena, jer je preduzeće podjeljeno samo pravno, dok suštinsko razdvajanje na dvije odvojene cjeline tek predstoji. Rok za završetak je kraj juna 2016, rekao je on.
Komentarišući 17 strateških preduzeća, kojima je 31. maja istekla zaštita države od povjerilaca, on je rekao da su analize pokazale da bi RTB Bor eventualno mogao da bude profitabilan ukoliko bi se doveo profesionalni menadžment,uz punu transparentnost ugovora, ukoliko bi se otpustio višak radnika i ako bi se obezbjedila dodatna obrtna sredstva.
U slučaju Resavice još se rade studije isplativosti rudnika, tako da ne postoji jasan plan o daljoj sudbini ovog preduzeća, ali je izvesno da oni neće biti zatvoreni i pored toga što prave ogromne gubitke, rekao je on za posljednji broj Nove ekonomije.
Konkretno rješenje nije pronađeno, prema njegovim riječima, ni za nekoliko preduzeća koja su imala relativno dobre šanse za privatizaciju ili pronalaženje strateškog partnera, poput PKB-a ili Galenike.
Drugim riječima, dodatni rok od godinu dana nije iskorišćen da se svi problemi i procesi rješe i sada je neizvjesno da li će ova preduzeća moći da posluju održivo, na tržišnim principima ili će otići u stečaj, odnosno da li će država nastaviti da direktno ili posredno pomaže njihovo poslovanje, a što je trenutno, vjerovatno, najizvjesnija opcija, naveo je on.
Govoreći o UPPR-u kao rješenju, on je rekao da je za ona preduzeća koja nemaju perspektivu vjerovatno to put ka gašenju, ali je za firme kakva je RTB Bor, taj potez nastavak zaštite od naplate dugova povjeriocima i dodatno vrijeme za pokušaj pronalaženja pravog rješenja. Tanjug
