BERLIN, Otkako je Evropska unija počela da se širi na istok, broj istočnoevropskih radnika koji su, nakon rada u Njemačkoj ostali bez plata, svakim danom sve je veći.
Ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju dodatno se povećao broj radnika koji u Njemačku dolaze “trbuhom za kruhom”, a iskustvo mnogih među njima je da je ova obećana zemlja puna prepreka kad treba da ostvare svoja prava, objavio je Dojče vele.
Njemački javni servis kao primjer navodi firmu “Kacor” u Ofenbahu, čiji su vlasnici prevarili više od 300 radnika iz Rumunije, Poljske i Hrvatske, koji još od marta čekaju na isplatu plata.
Vlasnik firme “Kacor”, kod koje su potpisali ugovor, nestao je bez traga – zajedno s novcem koji je, između ostalog i za plate radnika, isplatila firma “Dresler bau”, glavna firma na gradilištu na kojem su radili. Na telefon firme u Ofenbahu ne odgovara niko.
Da stvar bude još gora, radnici zaposleni kod “Kacora” ostali su i bez krova nad glavom jer firma nije platila ni smještaj svojim radnicima.
Firma “Dresler bau”, koja se na gradilištu pojavila u ulozi glavnog izvođača, odbija da isplati kompletan dug radnicima jer tvrdi da je taj novac već jednom uplatila firmi “Kacor”. Radnicima je naknadno isplatila po 300 evra i doslovno ih istjerala sa gradilišta.
Zakon je, međutim, u ovom slučaju na strani radnika jer je u Njemačkoj za isplatu plata u slučaju pravnog spora odgovoran glavni izvođač radova na gradilištu.
Prevareni radnici su, u međuvremenu, pred Upravnim sudom u Frankfurtu na Majni uložili tužbu s dobrim izgledima za isplatu neto satnica, uz pravnu pomoć savjetovališta Njemačkog saveza sindikata (DGB).
Problem za mnoge radnike je taj što presudu rijetko kada dočekaju u Njemačkoj, već se prvom prilikom, često bez sredstava i krova nad glavom, vrate kučama.
Kad se govori o slučajevima radnika koji su, nakon rada u Njemačkoj ostali bez plata, uglavnom se radi o firmama sa istoka EU koje kao preduzimači djeluju u Njemačkoj i na gradilištima zapošljavaju radnike iz svojih zemalja.
U slučaju da se te firme ogriješe o njemačke socijalne zakone, pravosuđu u Njemačkoj vrlo je teško da pravno goni vlasnike firmi koji se nalaze u inostranstvu.
Slučaj “Kacor” po mnogo čemu je poseban, kaže Vladimir Bogoeski iz DGB-lanca savjetovališta “Poštena mobilnost”.
“U ovom slučaju radi se o njemačkoj firmi koja je zapošljavala po njemačkim pravilima i zato će biti zanimljivo pratiti kako ce se pravno taj slucaj razvijati”, kaže Bogoeski.
Već gotovo pola godine, ograničeni pristup njemačkom tržištu rada važi samo za nekvalifikovane radnike iz Hrvatske, ali su i oni izuzeti od tog pravila ako se radi o sezonskom radnom odnosu.
Odluka o produženju ili ukidanju ograničenja, na koju mnogi u Hrvatskoj čekaju s nestrpljenjem, zapravo u praksi više nema nikakvu težinu jer je njemačko tržište rada u suštini već sada gotovo u potpunosti otvoreno za radnu snagu iz Hrvatske.
Toga su svjesni i u DGB, koji u međuvremenu u mnogim savjetovalištima pruža i usluge savjetovanja i na hrvatskom jeziku. Problem mnogih novopečenih “gastarbajtera” prije svega je nepoznavanje jezika, što ih ponekad čini “lakim plijenom” beskrupuloznih poslodavaca. Mnogi potpisuju dokumenta, a da se prije toga ne informišu o čemu se radi.
“Imali smo slučajeve da su ljudi na gradilištima potpisivali dokumenta na kojima piše da su plaćeni shodno njemačkom zakonu o minimalcu. Ali to je istovremeno bio i dokument koji je potvrđivao da je novac isplaćen, a mnogi su ga potpisali prije nego što su novac i vidjeli. Nakon toga mi imamo vrlo slabe karte u ruci ako želimo da se izborimo za prava tog radnika”, objašnjava Bogoeski.
Mnogi koji u Njemačku dolaze na rad upoznati su s činjenicom da je u toj zemlji odnedavno na snazi zakon o minimalnoj satnici koja iznosi 8,50 evra. Ali taj minimalac ne važi za sve.
“U nekim branšama, poput građevine, minimalci su viši: za kvalifikovanog radnika 14,20 evra, a za pomoćnog 11,50 evra po satu“, kaže Bogoeski.
Radnici DGB-ove mreže savjetovališta “Poštena mobilnost” svakim danom imaju sve više posla.
“Tendencija je u svakom slučaju uzlazna, tako da mislim da će broj onih koji kod nas potraže pomoć, dodatno da poraste“, kaže Bogoeski.
Po broju građana koji zatraže pravnu pomoć DGB-a, na prvom mjestu su ubjedljivo građani Poljske, iza kojih slijede Rumuni, Bugari i Mađari.
Radnici pomoć u najvećem broju slučajeva traže zbog neisplaćivanja plata. Hrvatski građani su na petom mjestu, ali to bi uskoro, nakon što šire mase u Hrvatskoj shvate da je njemačko tržište rada gotovo u potpunosti otvoreno, moglo da se promjeni.
Jer Njemačka, a to pokazuju i najnovije statistike za maj, i dalje je u fazi ekonomskog uzleta i sa stopom nezaposlenosti koja je u daljem padu. To znači da će Njemačkoj i dalje biti potrebna radna snaga, konstatuje Dojče vele. Tanjug