JAGODINA, Proizvodnja ćurki, simbola Jagodine, a dvadesetih godina prošlog vijeka izvoznog aduta tadašnjeg vlasnika Klanice u Jagodinji Italijana Pijetra Teodora Klefiša, sadašnjeg “Juhora”, za 20 godina pala je sa 700.000 na 2.000 komada godišnje.
Tradicija gajenja ćuraka je duga, a hroničari stare Jagodine zapisali su da je početkom prošlog veka “cijena ćurećeg mesa iz Jagodine određivala cijenu ćuretine na Londonskoj berzi”.
Jagodina je u bivšoj Jugoslaviji bila centar proizvodnje ćurića, sa čuvenom rasom zvanom “jagodinska ćurka”, priča vlasnik farme ćuraka u Bagrdanu kod Jagodine, jedine od Smederevske Palanke do Leskovca, agronom Zoran Milanović.
Na farmi u Bunaru, od 1979. do 1992.godine, godišnje se tovilo 700.000 ćuraka i proizvodilo 500.000 do 600.000 ćurića, a samo je “Juhor” u tom periodu kupovao 300 tona godišnje, sjeća se Milanović, koji je tada u Bunaru kao mlad inženjer pekao ovaj zanat.
Taj primat je u međuvremenu nestao, ugašena je farma u Bunaru, ugašene su mnoge farme i jedini sam, iako ovako mali, ozbiljniji proizvođač ćurića i ćurećeg mesa u centralnoj Srbiji, istakao je on u izjavi Tanjugu.
“Do nedavno godišnje sam tovio 70.000, pa 10.000, sada 2.000 ćurki, a mogao bih i 50.000, ali kome ih prodati jer smo za izvoz, svi zajedno, u Srbiji mali. Uz to i finansijski osiromašeni, bez adekvatne podrške države”, rekao je Milanović.
Milanović je na svojoj farmi, ove godine proizveo 2.000 engleskih bijelih, širokoprsnih ćurki, težine od 10 do 15 kilograma.
Nabavlja ih na farmi “Andra 2” iz Bačke Topola, jednoj jedinoj farmi roditeljskog jata u Srbiji, dok neki farmeri i uvoze male ćuriće.
Milanović napominje da u Srbiji nema ni klanice za ćurke, a da jedna savremena košta oko pola miliona evra.
“Volim ovaj posao i održaću tradiciju, ali je teško i ponekad mi dođe da sve napustim”, požalio se Milanović, ocjenjujući da je perspektiva u malim pakovanjima ćuretine jer, kako kaže, kome da prodate cijelu ćurku, osim možda u sezoni i sada za Novu godinu.
Sa jednom ćurkom koja košta 4.000 do 5.000 dinara, garantovano dočekujete 12 gostiju, poručuje Milanović i ističe da mu je želja da napravi ćureću pljeskavicu i u Jagodini uspostavi “Dan ćurke”.
Ako neki imaju kupusijadu, pasuljijadu, kulinijadu ili Dan ludaje, zašto Jagodina ne bi imala turističku manifestaciju “Dan ćurke”, kaže Milanović, uz opasku da “Jagodince zovu ćurani, a nemaju svoj dan”.
Milanović očekuje da će dogodine otvoriti prodavnicu maloprodaje ćurećeg mesa u Jagodini i tako ćuretinu učini dostupnom i građanima sa “plićim džepom”.
Za ćureće meso nema interesovanja velikih prerađivača, a kriza kod građana je tolika da danas nemate kome prodati cijelu ćurku i tu je problem da se proizvodi više, objašnjava Milanović.
Namjerava da mala pakovanja ćuretine ponudi i velikim marketima, širokoj potrošnji, gril restoranima , očekujući da će na taj način uvećati proizvodnju, ali i prodaju. Tanjug
