BANJALUKA – Vlada Republike Srpske odlučila je da za čišćenje namještaja od prirodne bež kože, zavjesa, posteljine te uniformi zaposlenih u Banjaluci i Istočnom Sarajevu izdvoji skoro 300.000 maraka, a od ponuđača između ostalog traže da posjeduje minimalno tri stola za peglanje sa kotlovima i valjkom.
Tenderom Vlada RS traži čišćenje, njegu i impregnaciju 852 visoke radne fotelje od prirodne bež kože, kao i isti taj tretman za 515 niskih radnih fotelja od prirodne bež kože.
Zahtijevaju i čišćenje i njegu 17 ministarskih radnih fotelja, a ono što je interesantno je da traže i čišćenje 42 saksije, takođe od prirodne bež kože.
Služba za zajedničke poslove Vlade RS, koja je i raspisala tender, zahtijeva od ponuđača i pranje posteljine, kao i hemijsko čišćenje 140 uniformi (konfekcijskih odijela).
Firma koja bude željela da obavi ovaj posao za Vladu RS svakako neće imati lak zadatak, s obzirom na to da mora ispuniti niz uslova od kojih je jedan realizacija minimalno jednog ugovora od 134.550 maraka sa PDV-om, a čiji je predmet bilo čišćenje i impregnacija namještaja od priodne kože, pranje i hemijsko čišćenje zavjesa, paravana, posteljine, peškira i radnih uniformi.
Pored toga, preduzeće koje bude imalo namjeru da se prijavi na ovaj tender mora posjedovati mašinu za hemijsko čišćenje, minimalno šeste generacije, ekološku, proizvedenu 2000. godine ili kasnije. Ponuđač mora posjedovati i minimalno tri stola za peglanje sa kotlovima i valjkom, kao i najmanje tri industrijske mašine za pranje sa kompjuterskim vođenjem i dozatorima deterdženta, a od kojih je barem jedna kapaciteta najmanje 90 kg.
Neophodno je i da ponuđač ima kompjutersku registraciju robe, kao i vozilo prilagođeno potrebama prevoza robe.
Detaljisanjem pogoduju određenim ponuđačima
Saradnik za pravne poslove u organizaciji „Transparency international BiH“ Damjan Ožegović u izjavi za CAPITAL ističe da je kroz monitorning postupaka javnih nabavki, koji ta organizacija sprovodi duži niz godina, primjećeno da ugovorni organi često pribjegavaju takvom postupanju da za izvršenje određenih usluga ili radova traže posjedovanje posebnih i najkvalitetnijih mašina koje ne posjeduju svi ponuđači na tržištu.
„Zapravo, često se traže one mašine za koje se zna da ih posjeduje tačno određeni ponuđač, ili se dešava da ugovorni organ ne ide s namjerom pogodovanja, ali pri sastavljanju tenderske dokumentacije nema stručnog osoblja i ne obavi kvalitetno ispitivanje tržišta, te na taj način u neznanju zahtijeva ono što mnogi ponuđači ne mogu ispuniti, a nije ni potrebno za kvalitetno ispunjenje obaveze“, pojasnio je Ožegović.
Kako navodi, čest je slučaj da se od ponuđača traži da posjeduju određeni broj nekih mašina ili tehničke opreme, iako to nije od bitnosti jer ponuđač, ukoliko mu bude dodijeljen ugovor može obavezu ispuniti kvalitetno i blagovremeno pravilnom organizacijom radnih poslova na koje ugovorni organ ne bi trebalo i ne bi ni smio da utiče.
„Preobimnim zahtjevima u pogledu opremljenosti se u krajnjoj liniji najčešće onemogućuju mala i srednja preduzeća da učestvuju u postupcima javnih nabavki, iako preporuke i direktive EU nalažu bolji pristup i jačanje učešća malih i srednjih preduzeća tržištima javnih nabavki“, naglasio je Ožegović.
CAPITAL: Bojana Ninković
