BANJA LUKA – Posljednjih godinu i po dana možda smo i previše puta čuli da se nalazimo u “istorijskom momentu”, ali za čitavu jednu generaciju stručnjaka za ljudske resurse situacija koju je pandemija virusa korona donijela na tržište rada, zaista je bila istorijska, ona kojoj u svom radnom vijeku svjedoče možda jednom ili nijednom. Strah od gubitka posla, prema brojnim istraživanjima predstavlja drugi najveći životni stres, odmah poslije gubitka člana porodice, a prošlog marta malo je bilo onih koji se bar na trenutak nisu zapitali kako će novonastala situacija uticati na njihov radni odnos.
Kako je sada već “nova normalnost” uticala na očuvanje motivisanosti kod zaposlenih u trenucima opšte globalne neizvjesnosti, koliko je promijenila procese zapošljavanja, radnu i društvenu dinamiku, da li je donijela neke nove organizacione trendove, izrodila nova zanimanja i radnu kulturu, ali i koji je recept za uspjeh onih koji su i u izmijenjenim okolonstima uspjeli da ostanu najpoželjniji poslodavac razgovarali smo sa ekspertom za ljudske resurse u kompaniji Filip Moris, Draganom Radovanović.
CAPITAL: Koliko su se aktivnosti koje pokriva jedan stručnjak za ljudske resurse promijenile od izbijanja pandemije? Koliko je bilo izazovno prilagoditi se novim okolnostima, motivisati zaposlene, održati timski duh, ali i kontinuitet poslovanja u uslovima ograničenog kretanja, socijalne distance i rada od kuće?
RADOVANOVIĆ: Svako ko kaže da se promjena nije osjetila, da nije nosila puno stresa i zabrinutosti, nije iskren. Sada poslije više od godinu dana to je mnogo jednostavnije, i poslije toliko vremena “new normal” je postao uobičajen način rada. Situacija koja nas je zadesila prošlog marta neminovno je donijela promjenu, koja iako je bila stihijska, zahtijevala je sistemsku i organizovanu reakciju. Konkretno nama u kompaniji Filip Moris fokus i prioritet je bio da se što brže proces rada prilagodi novim okolostima, prvenstveno u oblastima koje ostvaruju najveći uticaj na naše poslovanje; dok je u mom sektoru ljudskih resursa, najvažnije bilo da održimo i očuvamo zadovoljstvo kolega uprkos opštem stanju neizvjesnosti u kom smo se kao društvo našli. Lično, najveći izazov mi je bilo to što sam u sred pandemije promijenila poziciju i počela da radim sa ljudima koje nisam upoznala ranije. Veoma je teško shvatiti timsku dinamiku i specifičnosti samo putem online komunikacije, do prije COVID19 perioda rekla bih da je to nemoguće, ali sada shvatam da je sve moguće.
Zato kada sa ove, da tako kažem, sigurne distance posmatram proljeće prošle godine, veoma sam ponosna na fleksibilnost cijelog sistema da se promijeni i prilagodi gotovo momentalno, na motivisanost svakog zaposlenog da ostvari svoj maksimalan performans uprkos globalnoj krizi, ali najviše na timski duh i snagu podrške za koju do tada možda nismo bili ni svjesni kolika je i koliko može doprinijeti tome da se jedna velika globalna kriza od nas gotovo “odbije”.
Da li je “novo normalno” zahtijevalo posebne, dodatne tehničke vještine koje ste morali primijeniti u radu?
RADOVANOVIĆ: Iskreno, u eri digitalizacije u kojoj živimo ta vrsta promjene načina rada nije bila pretjerano izazovna. Iz mog iskustva potrebnije je bilo staviti akcenat na vještine emocionalne inteligencije, poput empatije. Koliko god smo se danas navikli na rad od kuće, i koliko god da je on prije pandemije bio prisutan u brojnim poslovnim sistemima u nekoj mjeri, nikada prije nismo imali situaciju da svi u istom momentu moramo da pređemo na “remote” režim rada.
Neophodno je bilo razvijati i raditi na emocionalnim i socijalnim vještinama kako bismo nadoknadili to što je fizički kontakt bio ograničen do zabranjen, a kako bi i uprkos tome zaposleni osjetili bliskost, povjerenje i podršku kako svojih nadređenih, svog tima, tako i nas kolega iz ljudskih resursa kojima je to jedan od osnovnih zadataka oduvijek, ali je u ovom periodu bio skoro pa na istorijskom testu. Ipak vjerujem da i lokalna i internacionalna priznanja, kao i rast zadovoljstva zaposlenih koji smo zabilježili u BiH u tom periodu, pokazuju da smo ga položili sa najvišim ocjenama!
I u toku pandemije Vaša kompanija je radila na procesima selekcije i regrutacije. Kako sada izgleda proces zapošljavanja novih kadrova? Da li se u potpunosti prešlo na virtuelne alate, selekcije i intervjue za posao? Da li vjerujete da je to praksa koji će opstati i kada se pandemija završi?
RADOVANOVIĆ: Proces selekcije i zapošljavanja od kada je počela pandemija se u potpunosti sprovodi online, prvenstveno jer ne želimo da izlažemo dodatnom riziku ni naše kandidate, ni naše zaposlene. I dalje organizujemo video intervjue, pa iskustvo kandidata i mogućnosti za asesment nisu dramatično promijenjeni u odnosu na period prije početka pandemije.
Ipak, kada se pandemija bude završila, vjerujem da ćemo se vratiti standardnim “face to face” intervjuima, pogotovo u finalnim koracima selekcionih procesa, jer iskreno svi smo se toga uželjeli.
Za kraj, šta vam nedostaje u radu iz vremena prije pandemije, a šta je to dobro čemu nas je ova “nova normalnost” naučila?
RADOVANOVIĆ: Mnogo mi nedostaju ljudi, da svi zajedno provodimo vrijeme u kancelariji, da pijemo prvu jutarnju kafu, žamor i gužva koju smo imali u prostorijama gdje radimo prije pandemije.
Nova normalnost nam je potvrdila da naša fleksibilnost nema granice kada udružimo profesionalizam, posvećenost i želju da nešto realizujemo.