TUZLA – Uzgoj jagode posebno je izražen u Tuzlanskom kantonu, a njena zvanična berba će početi za nekoliko dana. Ovogodišnje vremenske prilike utjecale su na sporiji razvoj plodova, međutim, jagodari poručuju da to ne remeti kvalitet koji će biti odličan.
Blizu 80 hektara obradivog zemljišta u Tuzlanskom kantonu, odnosno u Čeliću, Gradačcu, Živinicama i Srebreniku, nalazi se pod zasadima jagode u plastenicima i pod otvorenim nebom, a projekcije pokazuju da će ove godine urod biti isti kao i lani.
Okvirno 500 osoba godišnje proizvede dvije hiljade tona jagode, a u poslu prednjače Čelićani koji uzgoje hiljadu i po tona ove vrste voća. Vlasnici tamošnjih parcela već su angažovali sezonske radnike koji su se i ranijih godina bavili tim poslom.
“Ako govorimo o plasteničkoj jagodi, ona je ove sezone u dobrom stanju, a vanjska nam je nešto lošija zbog mrazeva koji su je pogodili u proteklom periodu i sada će biti nešto sitnija. Ove godine smo zasadili okvirno 100 duluma više nego 2020., ali zbog vremenskih prilika urod će biti kao prošlogodišnji”, kaže za Klix.ba Mustafa Mešković, uzgajivač i predsjednik Grupacije jagodara TK.
Sporije prispijevanje voća
Mrazevi i nepovoljne vremenske prilike su doveli i do sporijeg prispijevanja jagode za okvirno 15 dana te se zvanični početak berbe očekuje početkom predstojeće sedmice, tačnije u utorak. Pripreme za skidanje plodova su u toku, a berači dolaze sa čelićkog, teočanskog i srebreničkog područja.
“Naši radnici i ove godine će raditi za dnevnicu od 40 KM, uz deset maraka koje pokrivaju putne troškove i topli obrok. Ovaj posao jeste težak, ali se njime u današnje vrijeme isplati baviti. Zbog nedovoljnog angažmana u Srbiji imali smo ponudu da nam se u poslu pridruže i njihovi berači, ali nismo imali za tim potrebe te je kod nas zastupljena samo domaća radna snaga”, navodi Mešković.
Za razliku od ostalih vrsta voća, ali i povrća, koje u ovoj sezoni imaju nešto višu otkupnu cijenu, kod jagode to nije slučaj. Uzgajivači su odlučili da ona bude na nivou prošlogodišnje te po kilogramu iznosi 3,50 KM za jagodu prve klase, dok ona iz druge košta 2,20 maraka.
“Nismo željeli podizati otkupnu cijenu, iako ćemo osjetiti gubitke zbog činjenice da je repromaterijal danas dosta skuplji nego ranije. UV folije su skuplje za 80 posto, obične imaju cijenu koja je veća za 40 posto, a u istom postotku su cijene veće i za crijeva za navodnjavanje te gnojiva”, kaže Mešković, istaknuvši da ulaganja po dulumu iznose tri hiljade maraka.
Obećanje nadležnih
Ovakav negativan trend, prema riječima našeg sagovornika, mogao bi se odraziti sljedeće godine na cijene jagoda po kilogramu, zbog činjenice da su uzgajivači sada urod u određenoj mjeri uspjeli osigurati iz prošlogodišnjih nasada.
“Povrh svega, nadam se da ipak nećemo morati posegnuti za povećanjem cijena. Očekujemo i pomoć nadležnih kantonalnih institucija, od kojih imamo obećanje da će u narednom periodu doći do usvajanja rebalansa budžeta na osnovu kojeg bi za poljoprivrednike umjesto četiri, bilo osigurano sedam miliona maraka za sjetvu”, dodaje mešković koji se već 27 godina bavi uzgojem jagoda.
Količine voća koje proizvedu jagodari tuzlanske regije dovoljne su za podmirivanje potreba domaćeg tržišta. Da bi posao na parcelama bio veći, čime bi se osigurale količine za izvoz u Evropsku uniju, potrebno je uspostaviti standardizaciju i kontrolu kvaliteta organskih proizvoda, što u našoj zemlji još uvijek nije učinjeno. Klix.ba
1 komentar
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Dnevnica jeste 40 KM, ali radnik plaća sebi prevoz, hranu i smještaj. U pravilu, sve troje obezbjeđuje vlasnik zasada maline, što znači da ode pola zarade na troškove, i onda rintaš kao rob za crkavicu.