BEOGRAD, Proizvodi sa oznakom “mejd in Čajna” odavno su preplavili srpsko tržište. Roba iz ove daleke zemlje uvozi se deklarisana u kilogramima umJesto u metrima. Kontrolom uvoza, kao i kvalitetom ove robe, niko od zvaničnih institucija u zemlji ne bavi se ozbiljno.
Država postojećim carinskim zakonom, Zakonom o kontroli tržišta i Zakonom o zaštiti konkurencije ima načina da se bori protiv prekomernog uvoza kineske robe, ali, nažalost, ti zakoni se slabo primjenjuju.
Problem je što se vrlo često u našu zemlju unosi kineska roba deklarisana u kilogramima umjesto u metrima ili komadima, i, naravno, prijavljena gramaža tkanine dozvoljava da vrlo dobro manipulišete metražom koju unosite u zemlju.
Zakon iz 1992. striktno zahtjeva od uvoznika da robu deklariše na srpskom jeziku, da na srpskom mora biti napisano ko uvozi robu, kakav je sastav, način održavanja, veličine… Tržišna inspekcija može nedeklarisanu robu da zapljeni, ali to se rijetko dešava.
U Evropskoj uniji nemaju ovakav problem, jer je roba iz Kine oporezovana po veoma visokim carinskim stopama. U EU postoje spiskovi kineskih firmi i robe, uz navedene precizne podatke o količinama, od kojih evropske kompanije nabavljaju robu. Ona mora biti fakturisana po realnim cijenama, pa onda ne predstavlja nelojalnu konkurenciju tamošnjim firmama.
Koliko je kineskih košulja i haljina u ormarima građana Srbije možda najbolje govori podatak da su ne tako davne 2000. godine iz ove zemlje uvezli robu u vrijednosti od 74 miliona dolara, da bi se samo osam godina kasnije ta cifra popela na nevjerovatnih 1,25 milijardi dolara. Izvoz srbije u tu zemlju je skroman i manji je od dva miliona dolara.