BEOGRAD, Srbija je prošle godine ostvarila izvoz vrijedan 8,82 milijarde dolara. To je za 33,7 posto više nego godinu dana ranije, kada je napravljen izvoz od 6,42 milijarde dolara. Sličan tempo rasta imao je i uvoz, ali su brojke značajno veće. U odnosu na 2006. godinu, kada smo uvezli roba i usluga za 13,17 milijardi, lane je ostvareno 18,35 milijardi, što predstavlja rast od 39,3 procenta.
Centralno mjesto na srpskom spoljnotrgovinskom računu ima Evropska unija (EU). Na veliko evropsko tržište prošle godine smo izvezli za 4,93 milijarde dolara. Tvrdnju da EU predstavlja najvažnije tržište srpske ekonomije potkrepljuju činjenice. Tamo je bilo usmjereno 55,9 srpskog izvoza i sa tog tržišta je došlo 55,1 procenat nacionalnog uvoza. Koliko je domaća privreda vezana za evropske partnere može se videti i iz toga što su trendovi rasta razmjene gotovo identični sa državnim prosjekom. Izvoz u EU je porastao za 33,7 procenata, dok je uvoz bio veći nego 2006. godine za 40,8 posto.
Stručnjaci Instituta za tržišna istraživanja (IZIT) iz Beograda procjenili su da bi Srbija, u ovom trenutku, trebalo da napravi zaokret u svojoj, prije svega spoljnotrgovinskoj, ali i ukupnoj ekonomskoj strategiji. Savjetnik u IZIT-u Saša Đogović smatra da bi Srbija morala odmah da krene sa primjenom privrednih i društvenih reformi po evropskim standardima, ali da nije nužno da odmah krene i u formalizaciju odnosa sa EU. Preporučuje da se da se Srbija okrene Rusiji i arapskim zemljama, koje se, po njegovim riječima, suočavaju sa ograničenim pristupom tržištu velike kontinentalne zajednice. Ako bi to učinili, Srbija bi postala atraktivna za investitore iz tih zemalja, jer bi ulaganja u Srbiji omogućila da, posredno, prošire svoje poslovanje u Evropi.
Načelno gledano ovaj koncept se sudara sa dva ograničenja. Srbiji je EU potrebna, ne samo zbog svojih društvenih i ekonomskih standarda, već još i više zbog njenog stalnog pritiska da te standarde počne da primenjuje. Da je bilo dovoljno unutrašnje želje i energije standarde moderne države i moderne ekonomije Srbija bi sama donjela i primjenila i o EU ne bi morali trošiti riječi. Drugi problem izvire iz same strukture spoljnotrgovinskog računa Srbije. Ako se izuzme Zajednica nezavisnih država (ZND), odnosno Rusija i ostatak nekadašnjeg SSSR, drugi svjetski regioni su na samoj periferiji naše spoljne trgovine. Prošle godine Srbija je na tržište ZND izvezla u vrijednosti od 628,9 miliona dolara i napravila najveći spoljnotrovinski deficit, jer je, prevashodno zahvaljujući nafti i gasu, ostvaria uvoz od 3,16 milijardi dolara. Trgovina sa Organizacijom zemalja izvoznica nafte (OPEK), gdje su smještene skoro sve platežno sposobne arapske zemlje, odvijala se na prilično niskom nivou. Prošle godine Srbija je izvezla 60,9 miliona dolara, a uvezla približno isto (60,1 milion dolara). Još je nepovoljnija u razmjeni sa novim azijskim industrijalizovanim zemljama (NIK), jer je na to tržišta prošle godine izvezla robe za samo milion dolara i imali uvoz od 211 miliona.
To ne znači da ideja preorijentacije i izbalansirane trgovine loša, već da je za takav zaokret potrebna dobra organizacija i ogroman napor. Zanimljivo je da slično razmišlja novi generalni direktor vrbaskog „Karneksa“ Hju MekRejnolds. Ovaj menadžer, koji ima ogromno iskustvo u klaničarstvu, namjerava da promjeni strateške tržišne planove najznačajnije industrije mesa u Srbije. Za njega prioritet nije EU – tako je ogromna konkurencija i tržište je pretrpano – već tržišta Rusije, Kine i Japana. Ne treba sumnjati da će uporni Irac to i uraditi, uostalom zato su ga gazde iz Londona i poslale u Srbiju. Tako bi se moglo pokazati da će gosti iz EU naučiti Srbiju kako da maksimalno iskoristi „zlatna vrata“ prema Rusiji. Povlašćeni tretman roba iz Srbije na ovom tržištu ima već desetak godina. Nije primjećeno da je Srbija uspjela da ostvari skokovit rast izvoza.
Da li je moguća promjena spoljnotrgovinska strategija Srbije
