SARAJEVO – Bosna i Hercegovina je deklarativno usvojila evropske standarde zaštite životne sredine, ali oni u praksi nisu zaustavili ilegalnu sječu, trgovinu otpadom niti bespravnu gradnju.
Umjesto institucionalnog odgovora, istraživanja su pokazala da svjedočimo pasivnosti pravosuđa koje rijetko podiže optužnice za ekološki kriminal, ostavljajući planine i šume na milost i nemilost profitera. Prirodni resursi su se pretvorili u lak plijen organizovanog kriminala koji funkcioniše uz minimalan rizik i maksimalan profit.
Sve ovo rezultati su posljednjeg regionalnog istraživanja ekološkog kriminala u zemljama Zapadnog Balkana u koji je CAPITAL imao uvid.
Istraživanje iza kojeg stoji Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC), mapiralo je BiH kao kritičnu tačku u kojoj odlično funkcioniše veoma profitabilan mehanizam za zaradu kroz pranje novca i njegovo direktno pretvaranje u luksuzne kvadarate.
Ističu da domaći pravosudni sistem ova krivična djela i dalje drži na margini prioriteta, a kao rezultat navode opasan paradoks da BiH učestvuje u operacijama Europola usmjerenim na ekološki kriminal, a istovremeno pati od sistemske nekažnjivosti koja omogućava da se prirodno bogatstvo zemlje ubrzano transformiše u privatni kapital, ostavljajući iza sebe nepopravljivu ekološku štetu i institucionalni mrak.
Kažu da se ekološki zločini tretiraju tek kao sekundarni problemi, dok su optužnice rijetkost koja samo potvrđuje pravilo da se u ovom sistemu svako može izvući za počinjeno djelo.
Prisutni svi oblici ekološkog kriminala
Viši analitičar GO-TOC za BiH Anesa Agović Đozo kaže da je istraživanje pokazalo da su prisutni gotovo svi ključni oblici ekološkog kriminala. To uključuje ilegalnu sječu šuma, nezakonito odlaganje i trgovinu otpadom, zagađenje vazduha i voda, krivolov i krijumčarenje zaštićenih vrsta, kao i zloupotrebe u vezi sa nelegalnom gradnjom i eksploatacijom prirodnih resursa.
“Posebno zabrinjava činjenica da su pojedini oblici kriminala povezani sa organizovanim kriminalnim grupama i finansijskim tokovima, uključujući i pranje novca kroz građevinski sektor i nekretnine. Jedan od ključnih nalaza istraživanja jeste izuzetno nizak nivo prioritizacije ekološkog kriminala u odnosu na druge oblike kriminaliteta. Tužilaštva i policijske agencije često ove slučajeve tretiraju kao sekundarne, što rezultira malim brojem istraga, optužnica i pravosnažnih presuda. Podaci ukazuju da broj procesuiranih slučajeva ne odražava stvarni obim štete “, rekla je Agović Đozo za CAPITAL.
Dodatni problem, kaže ona, predstavlja slaba efikasnost istraga, koja je posljedica nedostatka tehničkih kapaciteta, ograničenih resursa, ali i kompleksnosti samih krivičnih djela. Ekološki kriminal često ostavlja minimalne tragove, lako se prikriva ili se odvija u udaljenim i teško dostupnim područjima, što značajno otežava dokazivanje. Istovremeno, evidentan je nedostatak koordinacije između institucija, kao i fragmentisanost podataka o istragama i sudskim postupcima.
“Istraživanje takođe pokazuje da su korupcija i slaba institucionalna kontrola ključni generatori ovih aktivnosti. Građani i kada se odvaže da prijave, često su zapetljani u nadležnostima i prebacivanju odgovornosti od jedne do druge institucije. U takvom okruženju, ekološki kriminal postaje niskorizična, ali visoko profitabilna aktivnost za organizovane kriminalne grupe“, kaže Agović Đozo.
Nema sistemskog pristupa
Borba protiv ekološkog kriminala u BiH, smatra ona, zahtijeva sistemski pristup koji podrazumijeva jačanje kapaciteta institucija, unapređenje međuinstitucionalne saradnje, veću transparentnost u vođenju istraga. Potrebna je i snažnija podrška civilnom društvu i medijima koji često prvi ukazuju na ove probleme.
Ističe da su posljednje akcije Europola jasno ukazale na rastući značaj borbe protiv ekološkog kriminala na evropskom nivou, a da je posebno važno naglasiti da je i BiH bila među zemljama učesnicama ovih aktivnosti.
Radi se o globalnoj operaciji „Custos Viridis“, koja je obuhvatila 71 državu, u kojoj su razbijene mreže uključene u trgovinu otpadom i pranje novca. U aktivnostima je učestvovala i BiH, što potvrđuje prekograničnu prirodu ovih zločina.
“To potvrđuje da ovaj oblik kriminala više nije marginalno pitanje, već ozbiljan sigurnosni i društveni izazov koji zahtijeva koordinisan institucionalni odgovor. Bez toga, ovaj oblik kriminala će i dalje ostati u sjeni, uprkos njegovim ozbiljnim posljedicama po zdravlje ljudi, životnu sredinu i ekonomiju“, kaže Agović Đozo.
U istraživanju se navodi da ekološki kriminal spada među najprofitabilnije kriminalne aktivnosti na svijetu, generišući procijenjenih 110–281 milijardu američkih dolara godišnje, uz stopu rasta od pet do sedam odsto svake godine.
“Region se suočava sa teškim zagađenjem vazduha, kontaminacijom rijeka, ilegalnim odlaganjem otpada, trgovinom divljim životinjama, nelegalnom sječom i neregulisanim ribolovom. Posljedice su značajne kako za ekosisteme, tako i za zdravlje ljudi. Ekološki kriminal na Zapadnom Balkanu podstaknut je ograničenom sviješću javnosti, slabom vladavinom prava, niskim institucionalnim kapacitetima, korupcijom i percepcijom da ovi prekršaji ne štete direktno ljudskim životima. Mnogi zločini ostavljaju malo tragova, lako se prikrivaju ili se namjerno zataškavaju, što otežava istrage“, istaknuto je u istraživanju.
Broj optužnica simboličan
Broj zabilježenih optužnica širom regiona djeluje nesrazmjerno nisko s obzirom na razmjere ekološke štete, uprkos tome što ima neke od najviših nivoa zagađenja vazduha na svijetu.
BiH nije usamljena u ovim problemima, jer cijeli region Zapadnog Balkana pati od sličnih obrazaca.
Izvještaj dokumentuje slučajeve koji ilustruju razmjere i složenost ekološkog kriminala. Oni uključuju ilegalni uvoz i odlaganje stotina tona otpada, ilegalno ubijanje, zamke i trgovinu zaštićenim vrstama divljih životinja.
Istraživanje naglašava da se novac stečen ekološkim kriminalom, na primjer prodajom nelegalno posječene oblovine, najčešće “čisti” kroz sektor nekretnina i ugostiteljstva u velikim centrima u Sarajevu, Banjaluci i na planini Jahorini. Ovaj izvještaj prvi put je našao direktnu vezu između neovlaštene gradnje i pranja novca.
Novinar portala Gerila Dejan Rakita, koji je osvojio više nagrada za priče sa ekološkom tematikom govori za CAPITAL da u BiH ne nedostaje informacija o ekološkom kriminalu, nego volje da se sa njime suočimo.
Šta je važnije od života
“U BiH danas imate očiglednu najezdu sumnjivih investicija, od geoloških istraživanja i planiranih rudnika, preko mini hidroelektrana, do kamenoloma i bespravne gradnje. Građani sve češće reaguju, organizuju se, podnose prijave, sarađuju s pravnicima i ekološkim organizacijama. Problem je što institucije na to uglavnom ne odgovaraju“, kaže Rakita.
Ističe da tužilaštva sistematski izbjegavaju da ove slučajeve kvalifikuju kao ekološki kriminal. Umjesto toga, sve se svodi na “zloupotrebu položaja”, “nezakonitu sječu” ili administrativne prekršaje. Time se gubi suština, da govorimo o ugrožavanju životne sredine, odnosno direktno života i zdravlja ljudi.
„To nije sporedno, nego primarno pitanje od javnog interesa jer ne znam šta može bitnije od života“, kaže Rakita.
Kaže da postoje najmanje dva razloga za to, autocenzura zbog koje dio tužilaca, sudija, a i novinara, izbjegava da ulazi u ove teme, bilo zbog složenosti materije, bilo zbog straha od sukoba sa političkim i ekonomskim centrima moći.
“Drugi razlog je mnogo ozbiljniji, a to je postojanje direktnih veza između određenih investitorskih lobija i dijelova institucija. Vjerujem da je jedan dio njih direktno na platnom spisku tih lobija. Isto se odnosi i na pripadnike policijskih struktura na svim nivoima“, kaže Rakita.
Kaže da zato danas i imamo situaciju da se ekološki kriminal de fakto toleriše, a nekažnjivost je, maltene, pravilo. Dok se to ne promijeni, sve međunarodne akcije i formalne obaveze su tu samo na papiru, bez ikakvog stvarnog efekta na terenu.