NJUJORK/LONDON – Poslodavci su pod ogromnim pritiskom da uvedu vještačku inteligenciju i smanje broj zaposlenih. Investitori i izvršni direktori maštaju o smanjenju troškova i povećanju profitnih marži; svaki CIO je pod pritiskom da predstavi AI strategiju kako bi držao korak s konkurencijom. Snovi o revoluciji vođenoj AI agentima su svuda.
Ali lideri ne bi trebalo da osjećaju da moraju žuriti u budućnost koja još nije stigla. Postoji mnogo razloga za oprez. Evo devet:
„Stručnjaci“ su često dramatično griješili u svojim prognozama. Dobitnik Nobelove nagrade i pionir vještačke inteligencije Geoffrey Hinton rekao je 2016. godine: „Ljudi bi sada trebalo da prestanu da obučavaju radiologe… Sasvim je očigledno da će u roku od pet godina duboko učenje raditi bolje od radiologa.“ Međutim, gotovo nijedan radiolog nije zamijenjen ni deceniju kasnije. Suosnivač Googlea Sergey Brin obećao je 2012. da će samovozeći automobili biti široko rasprostranjeni do 2017. Danas, 14 godina nakon tog obećanja (i mnogih kasnijih od strane Elona Muska), potpuno autonomna vozila i dalje su ograničen eksperiment, dostupan u malom broju gradova s povoljnim vremenskim uslovima.
Velike tehnološke kompanije žele da vjerujete da su stvorile opštu vještačku inteligenciju. To ne znači da je to tačno. Kada izvršni direktori tehnoloških kompanija upozoravaju na „Armagedon“ na tržištu rada, možda samo pokušavaju da se ograde u slučaju da se to zaista dogodi, ali isto tako možda žele da podignu vrijednost svojih kompanija. Svaku njihovu projekciju treba uzeti s dozom rezerve.
Kada je riječ o uticaju na zaposlenost, podaci AI kompanija ne potvrđuju njihove tvrdnje. Izvršni direktor kompanije Anthropic upozorava na „jobpocalypse“, ali sopstvena nedavna istraživanja kompanije pokazala su jaz između percepcije i stvarnosti. Kompanija predviđa veliki potencijal za ono što bi AI mogao da uradi u oblastima poput finansija i arhitekture. Međutim, ono što nazivaju „posmatranim obuhvatom AI-a“ (lijep izraz za ono što se zaista dešava u praksi) čini zanemarljivo mali dio tog teorijskog potencijala. Ono što zamišljaju da AI može da uradi i ono što zaista radi — svjetlosnim godinama je udaljeno.
Trenutna vještačka inteligencija je „nazubljena“ (dobra u nekim stvarima, ali ne i u drugim), što znači da rijetko može u potpunosti zamijeniti čovjeka. AI može značajno pomoći produktivnosti određenih radnika, ali čak i u zadacima u kojima je dobra, često pravi banalne greške, od kojih su neke teško uočljive. A zadaci nijesu isto što i poslovi: čak i ako AI može obaviti dio nečijeg posla, to ne znači da može obaviti cijeli posao.
Savremeni AI modeli i dalje imaju problema da izađu iz okvira jezika. Neki kancelarijski poslovi zasnivaju se samo na riječima, ali mnogi uključuju i vizuelno razumijevanje: tumačenje slika, grafikona, dijagrama, nacrta, mapa i slično. Možda je lako zamisliti da AI preuzme svaki posao, naročito ako ga posmatrate kao neku vrstu magije. Međutim, kada shvatite da je riječ o alatu sa svojim prednostima i slabostima, postaje jasno da će ova tehnologija vjerovatno zamijeniti radnike samo u nekim profesijama, dok će u većini slučajeva samo dopunjavati ljudski rad. Čak i u oblastima poput korisničke podrške, koje djeluju jednostavno, rezultati su često razočaravajući. Remote Labor Index, koji se fokusirao na poslove koji se mogu obavljati u potpunosti putem interneta, utvrdio je da manje od 4,5 odsto njih može biti adekvatno obavljeno uz pomoć AI agenata.
Većina fizičkog rada daleko prevazilazi ono što trenutna vještačka inteligencija može da uradi. Ne očekujte da će AI uskoro zamijeniti vodoinstalatere, stolare, automehaničare, medicinske sestre, spremačice, šumare, kuvare, servisere kućnih aparata, baštovane ili mnoge druge profesije.
Mnogi otkazi koji se pripisuju AI-u zapravo nisu povezani s njim. To je možda bio slučaj sa nedavnim masovnim otpuštanjima u fintech kompaniji Block; neki su to vidjeli kao pokušaj izvršnog direktora Jacka Dorseyja da povrati povjerenje investitora nakon pada cijene akcija. U mnogim slučajevima AI služi kao paravan za otpuštanja koja su zapravo posljedica slabih finansijskih rezultata ili ranijeg prekomjernog zapošljavanja.
Neki otkazi koji se pripisuju AI-u nisu trajni. To nazivam „Klarna efektom“, po kompaniji za odloženo plaćanje Klarna. Početkom 2024. godine Klarna je ponosno tvrdila da njeni AI agenti obavljaju posao 700 ljudi u korisničkoj podršci, uz istovremeno zamrzavanje zapošljavanja. Međutim, do proljeća 2025. kompanija je promijenila kurs i ponovo počela da zapošljava, zaključivši da su (barem u nekim slučajevima) ipak potrebni „stvarni ljudi“.
Ukupan uticaj na produktivnost i povrat na ulaganja u AI za sada je skroman. Sve kompanije ulažu u vještačku inteligenciju, ali većina za sada ne ostvaruje velike koristi.
Sve ovo bi se moglo promijeniti; vjerovatno će se jednog dana i promijeniti — ali najvjerovatnije tek kada vidimo radikalniji napredak u vještačkoj inteligenciji, što bi moglo potrajati deceniju ili više. U međuvremenu, savjet je jednostavan: ne fokusirajte se na zamjenu ljudi. Fokusirajte se na to kako da koristite vještačku inteligenciju da pomognete onima koje već imate.
Gary Marcus, profesor emeritus psihologije i neuronauke na Univerzitetu NYU i autor šest knjiga, uključujući „Taming Silicon Valley“.
Ovaj članak je objavljen u izdanju časopisa Fortune za april/maj 2026. pod naslovom „9 razloga zašto (još) ne treba paničiti zbog AI-“, prenosi Bankar.