SARAJEVO – Savjet ministara Bosne i Hercegovine prošle sedmice nije usvojio odluku o zaštiti domaće proizvodnje iz oblasti metalne industrije, koju traži vlasnik „Nove Željezare“ Zanica – kompanija „Pavgord“, jer se prema pisanju portala „Žurnal“ mnoga preduzeća protive tome.
Podsjećamo, zeničku željezaru je preuzeo Gordan Pavlović. Formalno je to firma H&P iz Zvornika čiji su vlasnici Predrag Pavlović i Ahmed Hamzić, ali glavni „meštar“ jeste Gordan Pavlović, vlasnik kompanije Pavgord koja je prije dolaska u Zenicu, kupovala prvo po RS, od velikih firmi poput Alumine i Boksita Milići do raznih nekretnina.
Nakon preuzimanja „ArcelorMittala“ i preimenovanja u „Novu Željezaru“ novi vlasnici SU umarširali u Zenicu uz galamu kako im država mora pomoći jer je firma u lošem stanju (kao da nisu znali šta kupuju), da su primorani na hitni stečajni postupak te da će bez ispunjenja niza njihovih želja morati zatvoriti fabriku i otpustiti blizu 2000 radnika uz prateće posljedice po prerađivačke firme koje gravitiraju željezari.
Nedugo nakon što je Srbija uvela svoje carinske barijere za čelik, ultimativno su zatražili uvođenje carina na uvoz čelika u BiH, kako bi spasili i rudnik željezne rude u Prijedoru i željezaru i željeznicu i sve tako redom.
Nezvanične procjene, onih koji su duže vremena u poslovima industrije čelika i metaloprerade kazuju da bi vlasnici „Nove Željezare“, čitaj Gordan Pavlović i ekipa, tako profitirali najmanje 50 miliona eura!
Ali, Savjet ministara nije prihvatilo prijedlog o uvođenju carina koji bi bio u primjeni 200 dana.
„Mi imamo 28 preduzeća s potpisom koji su dostavili kao mišljenje i napravili su jednu analizu koliko to sve skupa poskupljuje i koliko je to zapravo udar na ekonomsko tržište Bosne i Hercegovine”, rekla je predsjedavajuća Savjeta ministara Borjana Krišto.
A ta preduzeća, o kojima govori Krišto, imaju svoje viđenje cijele situacije, jer poslovanje baziraju na preradi čelika i iskazuju bojazan od povećanja cijena čelika, za što su uvjereni da će doći ukoliko se „Novoj Željezari” omogući monopol makar i na samo 200 dana.
„Ako se uzmu u obzir globalne cijene čelika, onda je lako vidljivo da je na tržištu BiH kod krajnjih korisnika ona danas jedna od najvećih. A ovakvom uredbom bi gurnuli Novu Željezaru Zenica u apsolutni monopolistički položaj, omogućavajući im da podignu domaću cijenu za još 150€/TN, odnosno svoju profitabilnost na preko 200 €/TN. Da će to pomoći razvoju željezare možda bi se i moglo smatrati pozitivnim, međutim niti se tu razmišlja o razvoju željezare ni rudnika Prijedor, nego o maksimalizaciji profita kratkoročno i gašenju biznisa proizvodnje betonskog čelika“ smatraju sagovornici Žurnala.
Žurnal je razgovarao sa jednim od tih prerađivača koji ima 30 godina iskustva u ovoj industriji. Oni navodi kako je bez obzira na tržište i vlasništvo bio vjeran kupac proizvoda zeničke željezare, da bi svoje proizvode distribuirao od Makedonije do Slovenije.
„Smatram da je potez novih vlasnika i njihovih aktivnosti prijeteći i ucjenjivački, bez ikakvog razumijevanja za tržišnu utakmicu u regiji, i to ne samo cjenovno već i količinski. Svjestan sam potrebe zaštite domaćeg tržišta, koje obuhvata trećinu njihove proizvodnje, ali ne kad je ono na štetu prerađivača čiji je izvoz na strana tržišta 30-75%. Uvođenje ograničenja uvoza ili carina u iznosima od 25-35%, rezultiralo bi monopolizacijom tržišta sirovine u BiH, u kojima bi se jedan proizvođač bogatio, a prerada radi konkurencije i manjeg tržišta bi izgubila mogućnost ostvarivanja normalne zarade, koja trenutno iznosi 2-5%, kao u skoro svim državama regiona“, tvrdi sagovornik Žurnala.
S druge strane, za uvođenje carina snažno se zalaže ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac koji kaže da je bilo potpuno logično da se donese odluka o uvođenju zaštitnih mjera na 200 dana.
„U tom periodu mogli bismo definisati eventualne trajne mjere i spriječiti da dođe do zastoja u rudarenju, radu željezara i željezničkog saobraćaja u BiH”, rekao je nakon sjednice Košarac.
Kao glavni argument Košarac navodi stavove entitetskih vlada, koje su od zvaničnog prijedloga za uvođenje 30 odsto carine, „cjenkanjem“ došle do 20 odsto.
Prerađivači dodatno upozoravaju i na uvođenje zakona o CBAM-u kao i berzu električne energije te posebno standardizaciju proizvoda koja godinama „skuplja prašinu“ u ladicama upravo resornog ministra Staše Košarca, a time bi više pomogao domaćoj industriji nego lobiranje za Gordana Pavlovića i družinu.
Podsjetimo, od 1. januara 2026. uvedena je CBAM regulativa o ugljiku što predstavlja dodatnu EU taksu na proizvode iz zemalja koje nemaju uveden sistem oporezivanja emisija CO2, a Bosna i Hercegovina taj sistem nema, a proizvodnja električne energije je sa gotovo tri četvrtine bazirana na onoj iz termoelektrana, koje su enormni zagađivači.
Da je prelazak na „zelenu proizvodnju“ tako jednostavan i isplativ, kao da bi željezaru Arcelor Mittal tek tako prodao, za vrijednost manju nego što bi dobili da su pogone prodali kao staro željezo.
Upravo zato, kola teorija koja ima uporište u slijedu događaja, da vlasnicima „Nove Željezare“ nije u planu dugoročna proizvodnja čelika, nego što brža i profitabilnija prerada preostale rude, a potom zatvaranje pogona željezare kroz skori stečajni postupak, što naravno iz ove kompanije negiraju. Žurnal