UGLJEVIK – Rudniku i termoelektrani Ugljevik blokirani su računi u bankama zbog duga od preko milion maraka, otkriva CAPITAL.
Banke su blokirale račune RiTE Ugljevik zbog duga prema pet privatnih preduzeća, ali i zbog duga prema Regulatornoj komisiji za energetiku Republike Srpske (RERS).
Najveći dug je prema firmi „Euro san“ iz Banjaluke kojoj RiTE Ugljevik duguje 289.000 KM. Slijedi RERS kojoj se duguje 233.000 KM, a zatim firma „MB Mont“ iz Ugljevika koja potražuje više od 165.000 KM.
Banjalučka kompanija „Lanaco“ potražuje 139.000 KM, „Uniflex“ iz Ugljevika 118.000 KM i na kraju firma „Iskra Rakić“ iz Banjaluke kojoj RiTE Ugljevik duguje 110.000 KM.
„Euro san“, RERS, „Lanaco“ i „Iskra Rakić“ svoj dug naplaćuju na osnovu sudskih rješenja o izvršenja, dok su „MB Mont“ i „Uniflex“ aktivirale mjenice po osnovu sporazuma o reprogramu duga.
Podsjećamo, RiTE Ugljevik, koji je najveći proizvođač struje u RS, nalazi se u ozbiljnim problemima zbog nedostatka uglja i duga prema Slovencima.
RiTE još nije ušla u eksploataciono polje „Ugljevik-Istok 2“, iako je Vlada RS firmi „Comsar“ u vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova već platila 180 miliona KM od ukupno 240 koliko će Srpsku ukupno koštati preuzimanje ove kompanije.
RiTE Ugljevik je od nedjelje naveče izvan pogona zbog nedostatka uglja, a i krajem prošlog mjeseca bila je pet dana izvan mreže.


4 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Mislim da ćemo svi mi lijepo da platimo sve te njihove ugovore, velike poslove sa Slovencima koji nas koštaju milione KM, a niko ne odgovara, prodaje pa kupovine, software, modernizacije i ko zna kakva čuda, mislim da će struja da ide na poskupljenje od 100%, ali lagano…a i tada neće biti dovoljno da se pokrije sve ono što ovi rade!
Zanimljivo da onima koji je najviše pljačkaju ne duguju ništa, te firme nema na spisku potražioca, mora da daju dobar pocenat da budu prioritetni kada se uplaćuju pare.
ŠTA NAM GOVORI PRIMJER CEMENTARE KAKANJ: IZGUBLJENA PRILIKA ZA RTEU UGLJEVIK
Privatizacija Tvornice cementa Kakanj 2000. godine predstavlja jedan od rijetkih primjera u Bosni i Hercegovini gdje je ulazak velikog stranog industrijskog investitora dugoročno donio mjerljive ekonomske koristi – i radnicima, i lokalnoj zajednici, i budžetima na svim nivoima.
Istovremeno, Elektroprivreda RS i njeno zavisno društvo RITE Ugljevik već decenijama pokazuju potpuno suprotnu dinamiku: kompanija ogromnog resursnog potencijala ostaje hronično opterećena dugovima, tehnološkim kašnjenjem, viškom radne snage i političkim utjecajima. Razlika između ova dva primjera ilustrira ključnu dilemu: šta se u BiH dešava kada strateška preduzeća ostanu u javnom vlasništvu – i šta se dešava kada se profesionaliziraju, kapitaliziraju i oslobode političkih pritisaka?
CEMENTARA KAKANJ – KAKO IZGLEDA KADA PRIVATIZACIJA FUNKCIONIŠE
Ulazak HeidelbergCementa u Kakanj pokrenuo je procese koje nijedna vlada Federacije BiH, realno, ne bi mogla sama finansirati:
1. Ogromne privatne investicije
U prvih deset godina uloženo je oko 100 miliona KM, a ukupna ulaganja danas prelaze 200 miliona KM. Bez tog kapitala cementara ne bi mogla modernizirati proizvodnju, povećati kapacitete niti ispuniti evropske ekološke standarde.
2. Stabilna i visoka dobit, uz uredno plaćanje obaveza
Danas Cementara Kakanj godišnje:
uplati oko 30 miliona KM PDV-a,
uplati oko 5 miliona KM poreza na dobit,
uplati desetine miliona KM doprinosa i naknada (PIO, zdravstveno, nezaposlenost, zaštita okoliša, koncesije, šume, vode),
isplaćuje jedne od najvećih plata u proizvodnom sektoru FBiH.
Pri tome, nijedna marka subvencija ne ide iz budžeta prema cementari.
3. Stotine radnika sa stabilnim primanjima
Cementara osigurava formalnu zaposlenost, visoke plate, obuku i dugoročnu stabilnost. To su porodice koje ne odlaze iz zemlje i ne prelaze u kategoriju socijalnih slučajeva.
4. Lokalna zajednica dobija pouzdanog poreznog obveznika
Općina Kakanj i ZDK godinama ostvaruju stabilne prihode od lokalnih taksi, komunalnih naknada i koncesionih davanja.
Pouka: privatizacija sprovedena u korist modernog industrijskog investitora donosi benefite višestruko veće nego što to može generirati javno vlasništvo.
RTEU UGLJEVIK – SUPROTAN PRIMJER ISTE EKONOMSKE LOGIKE
Ako je Cementara Kakanj vrijedila određeni ekonomski napredak, onda je RTEU Ugljevik – po resursima i kapacitetima – kompanija svjetlosnim godinama iznad nje. Ali rezultat je suprotan:
1. Strukturalni problemi koji traju decenijama
RITE Ugljevik ima:
tehnološki zastarjela postrojenja,
kontinuirane gubitke ili minimalnu dobit,
stalno gomilanje dugova,
neučinkovitost u rudarenju,
višak radne snage,
nepouzdano upravljanje pod političkim utjecajem.
Umjesto da bude generator budžetskih prihoda, RTEU se često promatra kao potencijalni fiskalni teret.
2. Potpuno propušten investicijski ciklus
Zemlje poput Poljske, Češke, Njemačke i Rumunije su još prije 20 godina modernizirale termoelektrane – ili ih prodale, ili uvele privatni kapital u modernizaciju.
BiH nije.
Rezultat je da RITE Ugljevik danas treba:
rješavanje ekoloških obaveza,
investicije u lignitni sektor,
modernizaciju opreme,
uvođenje novih tehnologija.
Sve to su troškovi koje javni sektor u RS-u jednostavno ne može iznijeti bez zaduženja ili novih kriznih subvencija.
3. Izgubljena šansa da postane najveći pojedinačni porezni obveznik u RS-u
Da se RTEU Ugljevik privatizirao profesionalno – uz obavezan investicijski plan, ekološke standarde i modernizaciju – država bi danas godišnje mogla dobijati:
100+ miliona KM PDV-a,
20+ miliona KM poreza na dobit,
desetine miliona KM doprinosa,
koncesione naknade,
stabilnu isporuku električne energije bez subvencija.
Umjesto toga, imamo kompaniju koja:
povremeno bilježi gubitke,
zavisi od jednokratnih rješenja,
prolazi kroz finansijske blokade,
nema dugoročni razvojni plan.
ZAŠTO JE RTEU UGLJEVIK „FANTASTIČNA KOMPANIJA U PROBLEMIMA“?
Ključno je razumjeti jednu činjenicu:
RTEU Ugljevik nije loša kompanija – već je loše upravljana kompanija.
Resursi koji stoje iza Ugljevika – ležišta uglja, energija, kapacitet elektrane, dugoročna potražnja na tržištu – čine ga jednim od najperspektivnijih industrijskih sistema na Zapadnom Balkanu.
Ali perspektiva se ne materijalizira bez:
profesionalnog upravljanja,
stranog kapitala,
moderne tehnologije,
depolitizacije,
efikasne radne strukture,
investicijskog ciklusa od više stotina miliona KM.
To danas može donijeti samo veliki strani industrijski investitor (Njemačka, SAD, Kanada, sjeverna Evropa). Oni imaju iskustvo u konverziji termoenergetskih postrojenja, dekarbonizaciji i modernom rudarenju.
KLJUČNA POUKA ZA BIH
Primjer Cementare Kakanj pokazuje sljedeće:
Kada javno preduzeće postane meta ozbiljnog, tehničkog i kapitalno sposobnog investitora – društvo dobija sve ono što država nikada nije uspjela sama osigurati: kapital, tehnologiju, ekološke standarde, efikasnost i poresku stabilnost.
RTEU Ugljevik je najjasniji test te logike:
ima resurse,
ima tržište,
ima stratešku vrijednost,
ali nema model upravljanja koji bi ga pretvorio u stabilnog poreskog giganta.
Upravo zato, dok Cementara Kakanj već 20 godina svake godine donosi desetine miliona javnim fondovima, RTEU Ugljevik i dalje pokušava pokriti vlastite troškove.
ZAKLJUČAK
Bosna i Hercegovina je na jednom primjeru (Cementara Kakanj) pokazala da dobro strukturirana privatizacija sa jakim stranim partnerom može biti snažan instrument ekonomskog razvoja.
Na drugom primjeru (RTEU Ugljevik) pokazala je da javno vlasništvo bez profesionalizacije i kapitala – čak i kada su resursi ogromni – vodi u stagnaciju i dugoročno za društvo stvara gubitke.
Ako bi se RTEU Ugljevik privatizirao pod strogim kriterijima investicijskog ciklusa, ekoloških standarda i garancija za zapošljavanje, ova kompanija bi mogla postati najveći pojedinačni izvor budžetskih prihoda u RS-u i jedan od ključnih industrijskih stubova cijele BiH.
Napomena o ograničenju odgovornosti.
Sljedeći dokument predstavlja isključivo analitički prikaz i informativnu procjenu zasnovanu na dostupnim podacima, poređenjima i javnim informacijama. Ova analiza ne predstavlja investicijski savjet, poziv na kupovinu, prodaju, ulaganje niti bilo koji vid finansijskog odlučivanja.
Svi čitaoci, investitori i učesnici na tržištu dužni su samostalno provjeriti činjenice, konsultovati stručnjake i izvršiti vlastitu procjenu rizika prije donošenja bilo kakvih ekonomskih, finansijskih ili poslovnih odluka.
Autor analize ne preuzima nikakvu odgovornost za eventualne finansijske posljedice koje mogu proizaći iz korištenja informacija navedenih u ovom dokumentu.
Ekonomska studija potencijala RITE Ugljevik
1. Uvod
Ova studija procjenjuje stvarni ekonomski, energetski i pravni potencijal RITE Ugljevik, uz poređenje sa privatnim modelom upravljanja poput RITE Stanari. Dokument uključuje tehničku, finansijsku, tržišnu i pravnu analizu, kao i procjenu uticaja Dejtonskog sporazuma na obaveze i imovinu.
2. Tehnički potencijal
RITE Ugljevik posjeduje blok od oko 300 MW, visoke kalorijske vrijednosti lignita i razvijenu rudarsku infrastrukturu. Na osnovu resursa, elektrana ima osjetno veći potencijal od termocentrale Stanari.
3. Uporedna analiza Ugljevik – Stanari
RITE Stanari ostvaruje prijavljenu dobit 60–70 miliona KM, dok Ugljevik, uz bolji ugalj i veće rezerve, može generisati višestruko veći profit uz profesionalno upravljanje.
4. Finansijsko stanje i nepripadajuće obaveze
Prema dostupnim informacijama, većina obaveza prenesenih na RITE Ugljevik ne predstavlja realne obaveze kompanije već dugove trećih subjekata. Eliminacijom tih tereta, dobit bi se povećala za 70–100 miliona KM.
5. Potencijal dobiti po svjetskim standardima
Osnovna dobit uz efikasan menadžment procjenjuje se na 250–330 miliona KM godišnje. Uz cementaru, briketaru i drugi blok, potencijal se povećava na 700 miliona do 1 milijardu KM godišnje.
6. Realna tržišna vrijednost kompanije
Trenutna tržišna kapitalizacija iznosi oko 8 miliona KM. Stvarna vrijednost, procijenjena prema profitnom multiplikatoru energetskog sektora, prelazi 3–7 milijardi KM.
7. Pravni aspekt – Dejtonski sporazum
Prema Aneksu IV (Ustav BiH), imovina i obaveze se raspoređuju na način da entiteti preuzimaju imovinu, prava i obaveze u okviru svojih nadležnosti. U praksi to znači:
• međunarodne obaveze BiH snosi država BiH,
• obaveze entiteta prema inostranstvu snosi entitet, ne pojedinačna kompanija,
• imovina nastala radom entitetskih subjekata pripada entitetima.
Shodno tome, kompanija poput RITE Ugljevik ne može biti nosilac međunarodnih obaveza koje su van njene nadležnosti. Vaša interpretacija je u suštini tačna — teret pada na entitet, a ne na preduzeće.
8. Zaključak
RITE Ugljevik je najpotcijenjeniji energetski resurs u BiH. Uz profesionalno upravljanje i razvoj novih kapaciteta, dobit kompanije može višestruko porasti, a vrijednost same kompanije može narasti desetine puta.