LONDON – Od sredine juna Evropu pogađaju ekstremne, a u nekim slučajevima i rekordne temperature vazduha, koje su već dovele do ljudskih žrtava. Ekonomske posljedice ovog toplotnog talasa su velike i osjećaju se širom kontinenta.
U Njemačkoj pucaju auto-putevi, u Francuskoj su stotine ljudi hospitalizovane, u Španiji su požari odnijeli živote, u Italiji su izdata crvena upozorenja, u Švajcarskoj je ugašen nuklearni reaktor, a u Turskoj je evakuisano na hiljade ljudi.
Rastuće temperature već utiču na evropsku ekonomiju, a istraživači upozoravaju da će gubici u BDP-u i produktivnosti rada postajati sve gori u decenijama koje dolaze. Prošla godina bila je najtoplija ikada zabilježena, kako u Evropi, tako i globalno, prema mjerenjima koja se vode od 1850.
Deset posljednjih godina ujedno predstavlja i najtopliju dekadu do sada. Evropa je najbrže zagrijavani kontinent, sa temperaturom koja raste dvostruko brže od svjetskog prosjeka od osamdesetih, pokazuje izvještaj European State of the Climate.
Istraživači su analizirali četiri ekstremno tople godine – 2003, 2010, 2015. i 2018. – i izračunali da su tadašnji toplotni talasi izazvali ekonomske štete od 0,3 do 0,5 procenata ukupnog BDP-a Evropske unije.
Ovo je 1,5 do 2,5 puta više od prosječnih godišnjih gubitaka tokom perioda 1981–2010, kada su oni iznosili oko 0,2 odsto.
Projekcije pokazuju da će prosječni godišnji gubici rasti na 0,77 odsto BDP-a u periodu 2035–2045, na 0,96 odsto između 2045–2055 i da će preći 1,14 procenata do šezdesetih godina ovog vijeka, ukoliko se ne preduzmu dodatne mjere prilagođavanja.
Zemlje EU koje će najviše trpjeti posljedice ekstremnih vrućina za 30 godina su Kipar, Hrvatska, Portugal, Malta, Španija i Rumunija, sa projekcijama gubitaka većim od 2,5 odsto BDP-a, a za njima slijede Grčka i Italija sa po 2,17 odsto gubitka i Francuska sa 1,46 procenata. Zemlje poput Irske, Danske, Belgije i Holandije bilježe znatno niže procijenjene gubitke, manje od 0,5 odsto BDP-a, čak i u najgorim scenarijima, prenosi Bizis.rs.
OECD je 2024. objavio izvještaj koji analizira 23 zemlje, od kojih je 21 iz Evrope, uz Japan i Južnu Koreju, koristeći podatke iz više od 2,7 miliona kompanija od 2000. do 2021.
Nalazi pokazuju da 10 dodatnih dana sa temperaturama višim od 35°C tokom godine smanjuje godišnju produktivnost rada za 0,3 procenta, iznad 30°C za 0,2 odsto, a iznad 40°C šteta naglo raste i do 1,9 procenata. U najekstremnijim slučajevima, produktivnost može pasti do 2,7 odsto.
U realnim podacima za period 2000–2021, Španija je zabilježila najveći pad produktivnosti – -0,22 odsto, zbog rasta broja dana sa toplotnim stresom. U budućim simulacijama koje predviđaju povećanje prosječne temperature za 2°C, očekuje se pad produktivnosti u Španiji za više od 0,8 odsto, a u Italiji i Bugarskoj oko 0,5 odsto.
Analiza rizika klimatskih promjena koju je sproveo Moody’s Analytics pomaže da se sagleda širi kontekst. Trenutno, toplotni talasi globalnu ekonomiju koštaju oko jedan odsto BDP-a, a ta cifra je približno ista i za ekonomije Evropske unije. Ova procjena je usklađena sa metodologijom koju koristi Network for Greening the Financial System (NGFS), čiji modeli služe kao osnova za svjetske klimatske stres testove.
U scenariju „trenutnih politika“, gdje se ne preduzimaju novi koraci za prelazak sa fosilnih goriva na čistu energiju, globalna temperatura raste za oko 2°C u odnosu na predindustrijski period. U tom slučaju, do 2050. godine trošak toplotnih talasa raste sa sadašnjih jedan odsto na oko tri procenta svjetskog BDP-a.
Postoji više kanala kroz koje se ovi ekonomski uticaji ispoljavaju, a to su prije svih turizam, poslovanje, zdravlje i produktivnost. Putnici otkazuju planirana putovanja zbog vrućina i požara. Otkazivanja smanjuju prihode hotela, ugostitelja, prevoznika i drugih, što je posebno problematično usred ljetnje sezone.
Radnje se zatvaraju, radno vrijeme se skraćuje, dani se gube, dolazi do štrajkova. Ako radnje rade kraće, ili je dostupno manje radnika, proizvodnja opada. Neki trgovci zatvaraju lokale tokom dana i otvaraju ih tek uveče. Spoljni radnici su fizički manje sposobni da rade po velikim vrućinama i češće štrajkuju.
Više temperature znače i više smrtnih slučajeva povezanih sa toplotom. Kvalitet vazduha opada, povećava se rizik od bolesti prenosivih vodom i insektima, kao što je malarija.
Klimatske promjene pomjeraju granice za širenje ovih bolesti u nova područja, a migracije dodatno šire patogene. Sve to utiče na produktivnost, jer radnici češće uzimaju bolovanja, rade manje efikasno i dugotrajne bolesti mogu narušiti njihove vještine. Posljedica je i veći javni i privatni trošak za zdravstvo.
Toplotni stres (kombinacija visoke temperature i vlažnosti) smanjuje radni učinak, zahtijeva više pauza i povećava rizik od povreda. Najviše su pogođene zemlje u kojima je veliki procenat radne snage zaposlen u spoljnim zanimanjima. Produktivnost u SAD može opasti za dodatnih 0,6 odsto BDP-a do 2100. godine.
U Kini taj gubitak može ići do pet odsto, dok je procijenjeni gubitak u Evropi oko jedan procenat.
Metod koji koristi Moody’s Analytics analizira koliki procenat populacije je pogođen toplotnim talasima, koristi principe modelovanja katastrofa i podatke iz Emergency Events Database za procjenu šteta, koje se zatim unose u ekonomski model NiGEM.
Iako ovaj pristup dobro hvata troškove prekida u poslovanju, teško je kvantifikovati posredne efekte kao što su zdravlje, turizam i radna produktivnost. Zato stvarni ekonomski gubitak zbog toplotnih talasa može biti i veći od trenutne procjene od jedan odsto globalnog BDP-a.
CDM

