NJUJORK – Svjetska ekonomija funkcioniše poput superkompjutera – neprekidno procesuira trilione podataka o cijenama, proizvodnji, prihodima i bogatstvu, kreirajući okvir za ono što danas nazivamo kapitalizmom.
No, baš kao i svaki računar, ovaj sistem zavisi od hardvera (tržišta, institucije, regulative) i softvera – to jest, dominantnih ekonomskih ideja koje definišu svrhu ekonomije u datom vremenu, piše Biznis.ba
Upravo sada, taj “računar” se ponovo resetuje.
Veliki ekonomski reset
Suočeni smo sa krajem američki vođene ere globalizacije, slobodne trgovine i otvorenih društava. Poslije godina carinskih ratova, nepovjerenja na tržištima, pada dolara i sve većeg populizma, svjetska ekonomija ne traži samo novi softver – već i potpuni hardverski remont. Drugim riječima: počinje nova era kapitalizma, ali niko još tačno ne zna kakva će ona biti.
Od Novog dogovora do neoliberalizma
Posljednji veliki reset dogodio se 1930-ih nakon Velike depresije, kada je “New Deal” Frenklina D. Ruzvelta redizajnirao sistem oko ideje pune zaposlenosti. Ta paradigma trajala je do sredine 1970-ih, kada su rast plata i inflacija počeli da potkopavaju profite.
Tada dolazi nova era: neoliberalizam. Pokret predvođen Reganom i Tačerovom transformisao je sistem – cilj više nije bila zaposlenost, već stabilnost cijena, mobilnost kapitala i rast kroz globalizaciju. Centralne banke postale su nezavisne, sindikati oslabljeni, a tržišta deregulirana.
Sljedeći krah – i populistički odgovor
No, taj sistem je imao bug – uspon profita pratio je pad plata, deindustrijalizacija i rast nejednakosti. Kredit je zamijenio plate. Kada je balon pukao 2008. godine, spas su omogućile centralne banke, ali po cijenu rastućeg javnog duga i mjera štednje koje su najviše pogodile radničku klasu. Već 2016. dolazi politički odgovor: Brexit, pa zatim Donald Trump.
Trampova politika – prvo iznutra – nije donijela koherentan novi model, ali je otvorila vrata resetu. Njegov drugi mandat usmjeren je na industrijalizaciju kroz carine, smanjenje imigracije i podsticaj tradicionalnih porodičnih vrijednosti – što analitičari nazivaju „regresivnom modernizacijom“, prenosi Investitor me. To je povratak idejama iz 1940-ih i 1950-ih, bez jasne vizije za 21. vijek.
Budućnost kapitalizma: Tri puta ka naprijed
Ljevica trenutno nudi tri odgovora:
– Status quo – čekati da Trampov populizam sam sebe uništi.
– Lijevi populizam – pokret oko Bernieja Sandersa i AOC koji želi ekonomiju za obične ljude.
– Agenda obilja – progresivne reforme sa manjim regulacijama i većim rastom.
Ali nijedna opcija još nema dominantnu podršku.
Vrijeme za odlučne ideje
Jedno je jasno: novi svjetski poredak se ne dešava – on se već formira. Nije fiksiran, još se može oblikovati. No, ako se ništa ne ponudi kao alternativa regresivnoj modernizaciji, ona može prevladati. Potrebne su nam nove ideje – ali još više, političari sa hrabrošću da ih sprovedu.