BEOGRAD, Srbija godišnje izgubi oko 200.000 hektara poljoprivrednog zemljišta tako što je njeni građani i privreda nepovratno unište.
Svake godine samo od rudnika Srbija izgubi 200 hektara plodne zemlje, a pepelište (koje stvaraju termoelektrane) godišnje zauzme po 1.200 hektara u Srbiji. Još 100.000 hektara “nestane” uglavnom u Banatu zbog vađenja gline, a 126 šljunkara uništi dodatnih 60.000 hektara. Oko 20.000 hektara poljoprivredne zemlje uništi erozija zbog vjetra i vode, a dodatnih 3.000 hektara gubi zbog nedostatka ekološke svijesti.
Ove zabrinjavajuće rezultate pokazala je studija Instituta za zemljište i ratarstvo koja se radi na pet godina, a zemlja se redovno kontroliše. U principu, poljoprivredna zemlja u Srbiji i nije toliko zagađena, pogotovo kada se uporedi sa susjednim zemljama.
– Poljoprivredno zemljište u Srbiji nije mnogo zagađeno i veći dio zemlje ima teških metala daleko ispod maksimalno dozvoljenih vrijednosti – kaže Vladica Banić, iz Ministarstva poljoprivrede. – Zemlju najviše uništavaju pesticidi i teški metali, ali poljoprivredno zemljište zagađuje najviše čovjek koji pravi jalovišta, prenamjenjuje zemljišta, otvara rudnici, kopove, šljunkare.
Istraživanje je, dakle, pokazalo da hroma u prosjeku ima po 49 miligrama po kilogramu (u Vojvodini 30 miligrama), a dozvoljena vrijednost je 100 miligrama. Nikla ima u zemljištu Zlatibora, Ozrena, Suvobora, Topole, Aranđelovca, ali u granicama dozvoljenog. Cinka ima 48 miligrama, a dozvoljeno je 50. I živa je u granicama normale, kao i arsen. Olovo je, takođe, u okviru prosjeka, ali su problem oranice kraj puteva i, naročito, auto-puta, koje su prilično zagađene. Zbog toga poljoprivredni inspektori redovno kontrolišu zemljište i seljacima zabranjuju da siju i sade, ali ne kažnjavaju i one koji su ga zagadili.
– Ubjedljivo najveći dio zemlje nije zagađen, ali ljudi zemljište neprestano zakiseljavaju – kaže Banić. – Kiselost je prisutna svuda u Srbiji. U jugoistočnoj Srbiji, Kolubarskom okrugu, Jadru i Šumadiji je 20 odsto zemlje kiselo. To se dešava jer koriste mineralna i azotna đubriva, a ne koriste prirodna. Solinizirano je 233 hektara u Vojvodini, a to se sve spriječava domaćim đubrivom. Rak-rana je spaljivanje žetve, a domaćin koji spaljuje strnjike najstrašnije degradira zemlju. To se naročito vidi u Bečeju, Bačkom Gradištu, Futogu.
Utiču i voda i vjetar
Erozivni procesi, voda i vjetar, utiču na 80 odsto poljoprivrednog zemljišta, jer su u Srbiji masovno krčene šume. Naročito je opasna erozija vjetrom koja uništava 21.000 hektara oranica u Vojvodini.
Pesticidi najopasniji
Najgori otrov za zemlju su pesticidi. Recimo, DDT koji je zabranjen u EU od 2006. najčešći je način zaštite usjeva. Ovaj “otrov” se u zemlji razgrađuje od 22 dana do 30 godina, a njive se njime masovno prskaju. Novosti