BEOGRAD, Građani Srbije imaju dobre ideje za poslovanje i znaju da prave stvari koje imaju prođu na globalnom tržištu, ali je ovdje još jednostavnije poslovati kao prije 30 godina i izvoziti robu šleperima, nego prodavati je preko interneta, kazao je Tanjugu Savjetnik za informacione tehnologije u SIEPA-i Slobodan Marković.
On dodaje da je jasno da domaća regulativa nije prilagođena novom dobu i internet trgovini, koja u suštini nije više čak ni budućnost nego sadašnjosti i postaje standard u poslovanju. Nadležne institucije više ne mogu da peru ruke od tog problema, napomenuo je Marković.
“Tu prije svega mislim na Narodnu banku Srbije (NBS) i ministarstva finansija i privrede koja zajedno sa drugim institucijama, kao što su Uprava carina i Pošta Srbije moraju da sjednu i riješe te probleme koji se manifestuju u komplikovnim, birokratizovanim procedurama koje usporavaju poslovanje”, objasnio je Marković.
On je dodao da se to naročito vidi u oblasti deviznog poslovanja i uvozno-izvoznih poslova u poštanskom saobraćaju koji se primjenjuje kada se roba prodaje preko interneta.
Marković je podsetio da je NBS još prije dvije godine najavljivala usvajanje zakona koji bi uredio elektronske transakcije na internetu, ali da on sve vrijeme stoji u nekoj fioci bez naznake da bi takvo stanje moglo da se promjeni.
Istovremeno, Zakon o deviznom poslovanju koji praktično uređuje tu oblast na nivou je koji je važio prije 30 godina.
Zbog toga su, kako je istakao Marković, svakodnevne transakcije koje se sprovode u intenet trgovini birokratizovane i dugotrajne, a slična situacija važi i za uvozno-izvozne procedure.
On smatra da bi jedan od prvih zadataka novih ministara finansija i privrede bio da sednu sa NBS sa jedne strane, a sa druge strane sa Carinom i Poreskom upravom i vide koliko maksmalno može da se ubrza izmjena tih zakona jer je zaista “postalo dockan”.
Marković je podsjetio na slučaj momka koji je pokrenuo u Srbiji proizvodnju ekskluzivnog džinsa, a potom ga je, putem interneta, plasirao u 180 zemalja svijeta.
Ovaj preduzetnik je na kraju prodao svoj biznis hrvatskoj kompaniji, jer više nije moga da se bori sa svim preprekama.
“On nam je pokazao da, iako ove birokratske procedre mogu da se prevaziđu, one na kraju dovode do toga da se cijeli proces bitno usporava i poskupljuje što odvraća domaće preduzetnike da se uopšte bave interent trgovinom”, objasnio je Marković.
Prema njegovim riječima, u najvećem broju slučajeva problem nije sam zakon, na primjer kad su u pitanju carinske procedure, jer su propisi u većem procentu usklađeni sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije i EU.
Problem nastaje kod njihove primjene koja je previše komplikovana i birokratizovana i u praksi dovodi do toga da se potpuno legalno poslovanje komplikuje i otežava.
Kada se na primjer roba izvozi u međunarodnom saobraćaju, trgovac ne može da garantuje integritet robe jer taj paket može da bude otvoren, da se ispituje i potom se zatvara selotejpom, pa je moguće da se tokom transporta ošteti, što je situacija koja nije prihvatljiva u internet trgovini, ukazuje Marković.
Što se tiče deviznog poslovanja i poslovanja sa inostranstvom postoji dosta ograničenja koja se odnose na same transakcije – od toga da građani, pa čak ni firme ne mogu da otvaraju račune u inostranstvu do toga da za svaku, pa čak i najmanju transakciju moraju da se podnose papirni dokumenti, što znači da nije moguće obaviti cijelu proceduru elektronskim putem.
“Iako te stvari mogu da se prevaziđu, na primer da se zaposli jedna osoba koja će se baviti tim administratuivnim preprekama, to zaista usložnjava ceo proces internet trgovine i bitno ga poskupljuje što odvraća firme od bavljenja tim vidom trgovne”, istakao je Marković.
Najbolji put da se ovo prevaziđe je da svaka od navedenih institucija sjedne sa nekim od tih preduzetnika koji trguju preko interneta i sa njima prođu kroz cijelu proceduru kupovine – od momenta naručivanja preko plaćanja, proknjižavnja te uplate, do izvoza, pa čak i nekih drugih stvari do kojih dolazi nakon što je izvoz obavljen, a to je vraćanje robe u garantnom roku, sa kojim takođe postoji problem. (Tanjug)
