BUENOS AJRES, Argentina se suočava sa nestašicom životnih namirnica.
Vlasti istovremeno prikrivaju podatke o inflaciji. Strahuje se da ovoj državi prijeti nova kriza.
Vlada u Beunos Ajresu reagovala je na nestašice tako što se odlučila da zamrzne cijene, na šta ekonomisti ne gledaju blagonaklono.
U argentskim trgovinama sa polica nestaju šećer, brašno, ali i tradicionalni nacionalni napitak mate čaj. Neki marketi su se odlučili da prodaju šećer u manjoj ambalaži ili da ograniče prodaju na jedno pakovanje po osobi.
Supermarketi koji nisu uveli ovakvu praksu, već duže vrijeme zjape prazni – u njima više nema ništa da se kupi.
Argentinsko Ministarstvo privrede reagovalo je početkom nedjelje i naložilo zamrzavanje cijena životnih namirnica i kućnih potrepština u sljedećih 60 dana.
“Šminkanje” podataka o inflaciji
Vlada se istovremeno suočava sa optužbama da već godinama “uljepšava” podatke vezane za stopu inflacije. Dok Zavod za statistuku navodi da je inflacija u 2012. godini iznosila 10,8 odsto, nezavisni instituti objavljuju kako je riječ o oko 25,6 odsto.
”2007. godine vlada je na ključne pozicije u Zavodu za statistiku postavila osobe u koje ima povjerenja“, kaže ekonomista Federiko Foders.
Stručnjaci za Latinsku Ameriku iz Instituta za svjetsku ekonomiju u njemačkom Kilu, s druge strane, tvrde kako već samo zamrzavanje cijena predstavlja priznanje argentinske vlade da se zemlja zaista nalazi u škripcu. Da inflacija nije ekstremno visoka, ne bi bilo nikakvog razloga za ovakvo ponašanje.
I Međunarodni monetarni fond već duže vrijeme kritikuje ovu praksu. U službenom pismu argentinskoj vladi od 1. februara ove godine, ova institucija je ponovno kritikovala vladu u Buenos Ajresu zbog nevjerodostojnih podataka na području ekonomije.
Prema riječima Federika Fodersa, predsjednici zemlje Kristini Kiršner nije stalo samo do „uljepšavanja brojki“.
”Pretpostavljam kako se radi i o drugim, konkretnim motivima. S jedne strane mjesečne plate koje se orijentišu prema stopi inflacije, neće tako brzo rasti. S druge strane vlada na ovaj način želi da štedi“, objašnjava on.
Argentinske državne obveznice sadrže naime tzv. bonus kamate koje su povezane s inflacijom. To znači da kako novac postaje manje vrijedan, država tako mora svojim povjeriocima da isplaćuje sve veće kamate.
Nezavisnim analitičarima prijeti zatvor
Kristina Kiršner ovakvu politiku očigledno toliko ozbiljno sprovodi da je u međuvremenu objavljivanje podataka vezanih za inflaciju postalo krivično djelo zbog kojeg ne prijeti samo novčana kazna već i ona zatvorska.
Privatni instituti i banke ove kazne mogu zaobići jedino tako što podatke koje normalnim putem ne smiju da objave, na raspolaganje stave zastupnicima u parlamentu. Oni naime uživaju pravo na imunitet i svoje informacije smiju da iznose u javnost, a da za to ne odgovaraju pred zakonom.
No, zašto argentinska vlada jednostavno ne pokuša nekim djelotvornim sredstvima da djeluje protiv inflacije?
”Argentinska vlada već godinama sprovodi jednu ekspanzivnu novčanu politiku. To ne može tek tako da se promijeni“, kaže Foders.
Međutim, prema njegovom mišljenju vlada Kristine Kiršner ne pokazuje dovoljno interesovanja za zauzdavanje inflacije.
”Vlada sprovodi jednu populističku politiku sa mnogim subvencijama i državnim transferima. Malo važnosti pridaje stabilnosti cijena“, objašnjava on.
Potezi vlasti vode dublje u provaliju
No, inflaciju ne mogu dugoročno da spriječe čak ni kontrole cijena. Police u trgovinama, već samo pet dana nakon uvođenja ”zamrzavanja cijena“, postaju sve praznije i praznije.
”To je logična posljedica kontrole cijena. Preduzeća proizvode manje i trgovci tako imaju manje toga da ponude i prodaju. Uostalom niko ne želi da prodaje proizvode ispod cijene“, objašnjava Foders.
Upravo iz tog razloga mnogi već sada najavljuju kako će se uskoro pojaviti ilegalna tržišta na kojima će se svi proizvodi moći da se kupe, ali po znatno višoj cijeni. Već sada se na primjer pokazuju velike razlike pri mijenjanju deviza – uprkos strogim pravilima koja postoje. Tako američki dolar zvanično vrijedi 4,99 argentinskih pezosa, dok se na crnom tržištu za jedan dolar već sada traži gotovo 7 pezosa.
Kontrole cijena u Argentini su uvedene u već nekoliko navrata – na primjer tokom recesije 2001. i 2002. godine koja je završena državnim bankrotom.
Trenutno se ova kontrola odnosi samo na prodaju na malo, ali stručnjaci najavljuju kako bi to ubrzo moglo da se promijeni i da kontrola cijena zahvati i druga područja.
Međutim, Argentinci još uvijek ne gube nadu. Nju polažu prvenstveno u svoje najjače izvozne proizvode poput soje i kukuruza. No, hoće li se tako ponovo napuniti police u trgovinama, za sada je vrlo neizvjesno, prenose agencije.
