BEOGRAD, Niko ne zna koliko se tačno novca iz kriminala godišnje opere u Srbiji, ali se zna da su „perači“ u posljednje vrijeme, umjesto da ulažu nelegalno stečene pare u privatizacije i kupovinu nekretnina, počeli da investiraju u trgovinu plemenitim metalima (zlato, srebro, platina, paladijum).
Oni i dalje, naravno, kupuju kuće, stanove, zemlju, ali novac ulažu i u keš-intenzivne djelatnosti (one u kojima ima mnogo gotovine), kao što su građevina ili ugostiteljstvo. Uvijek su aktuelne i spoljna trgovina i fiktivne fakture.
Samo u 2012. Uprava za sprečavanje pranja novca je tužilaštvima uputila 112 obimnih predmeta, plus još 60 ostalim nadležnim organima. Po podacima Uprave, u toku je krivični postupak protiv 297 lica. Do sada, od kad je uvedeno ovo krivično djelo, donijeto je 26 presuda, od kojih 13 pravnosnažnih.
Mada je Uprava osnovana još 2002, zanimljivo je da do prije tri godine nije bilo nijedne presude za pranje novca. Ona od prošle godine vrši i inspekcijski nadzor nad primjenom propisa kod nekih obveznika van finansijskog sektora, prije svega računovođa i revizora.
Tako je lani kontrolisano oko 150 subjekata. Ovaj vid kontrole razlikuje se od postupanja Uprave kada radi na otkrivanju pranja novca na osnovu sumnjivih transakcija ili na osnovu zahtijeva državnih organa. Prošle godine je ukupno primljeno 811 sumnjivih transakcija i 266.436 gotovinskih. U ovom trenutku, Uprava radi na 467 predmeta.
“Precizne podatke o tome koliko se novca opere u svijetu ili u konkretnoj državi teško je utvrditi”, kaže za „Novosti“ direktor Uprave Aleksandar Vujičić.
“Prošle godine smo započeli postupak Nacionalne procjene rizika, čiji je cilj da utvrdi dobre i loše strane našeg sistema, i da preporuči mjere za efikasnije sprečavanje pranja novca. Radi se i na analizi podataka koji će pokazati iz kojih krivičnih dijela podstiče prljav novac i to će uskoro biti dostupno javnosti.”
On objašnjava da se načini pranja novca konstantno mijenjaju, jer se mijenjaju i odgovori države. Na primjer, ako banke moraju da preduzmu niz mjera u odnosu na klijenta (koje se odnose na praćenje njegovog poslovanja), i pri tom imaju obavezu da neuobičajene i sumnjive aktivnosti prijave Upravi, „perači novca“ će tražiti drugi kanal gdje njihovo ponašanje neće biti pod tako budnim okom.
“Svaki vid legalnog poslovanja može se zloupotrijebiti za pranje novca. On se može oprati na nebrojeno mnogo načina, a svi oni imaju isti cilj – da neku nelegalno stečenu imovinu prikažu kao zakonitu. Ono na čemu Uprava radi je otkrivanje pranja novca koji podstiče iz organizovanog kriminala i korupcije, gdje je riječ o ogromnim svotama i gdje su načini pranja mnogo složeniji”, objašnjava Vujičić.
Najviše prljavog novca podstiče od nedozvoljene trgovine drogom, korupcije, utaje poreza i ostalih dijela organizovanog kriminala, a većina predmeta na kojima Uprava radi ima međunarodni karakter. Pošto je ovaj problem globalni, Srbija je, baš kao i ostale zemlje, izložena riziku i od domaćih i od stranih kriminalaca. Domaći kriminal zloupotrebljava i druge države, a najpoznatiji primjer su of-šor centri.
Omiljene destinacije srpskih „perača“ svih ovih godina bili su Vajar, Sejšeli, Kajmanska ostrva, Lihtenštajn. Zauzvrat, nas su, kaže kriminolog Dobrivoje Radovanović, voljeli strani perači, posebno iz italijanske i ruske mafije. Nekoliko ozbiljnih italijanskih kriminalaca ulazilo je, zajedno sa vođama naših organizovanih kriminalnih grupa, u krupne investicije u Srbiji. Neki od njih i danas su za to zainteresovani.
“Mi smo, nažalost, zbog ekonomske situacije u kojoj se nazaimo, prinuđeni da prihvatamo kakve god investicije, ne udubljujući se u porijeklo para, izuzev ako podstiču od narko – klanova, jer smo se tu opekli”, kaže Radovanović.
On dodaje da se novac u Srbiji pere još od osamdesetih, i to pare od droge. Tadašnji kriminalci ulagali su pare u kuće, vikendice, klubove, odmarališta… On procjenjuje da je u zemlju sigurno ušlo preko milijardu evra prljvog kapitala, ali su iznosi smanjeni u posljednje dvije-tri godine, od kad je otkriven Šarićev klan.
“Ove sume su se smanjile i zbog zakona koji omogućava oduzimanje imovine još u pretkrivičnom postupku, povećanju broja državnih organa koji budno prate ovaj fenomen, a nemamo ni razvijenu privredu koja bi „progutala“ te pare, već one ostaju zaleđene ulaganjem u nekretnine”, smatra Radovanović.
Pošto je pranje novca na drugom mjestu, odmah poslije droge, na listi važnosti organizovanog kriminala, ovaj bivši dekan Defektološkog fakulteta preporučuje državi da poštuje propise koje je sama donijela i da kontroliše investicije. Posebno one koje se ulažu u privatne banke:
“Da država nije već preduzela neke važne korake na ovom polju, i mi bismo bili „eldorado“ za nelegalne pare, kao neke zemlje u okruženju.” Novosti