NJUJORK, Preduzetništvo je u kapitalističkom društvu postalo simbol, ali, ipak, ono i dalje ostaje nedostižan cilj za većinu.
Preduzetništvo je u posljednjih deset do dvadeset godina postalo jedna od najprepoznatljivijih riječi u svijetu, i to sa dobrim razlogom.
Ono je postalo simbol za glavno dostignuće u kapitalističkom društvu; posjedovanje, stvaranje i vođenje vlastitog posla. Gotovo svi bi željeli da to rade, ali, ipak, ono i dalje ostaje nedostižan cilj za veliku većinu svjetske populacije.
Kada čujete stvarne životne priče ljudi poput sir Richarda Bransona, Billa Gatesa ili Marka Zuckerberga, shvatite da preduzetništvo nije samo nešto što možete navesti u biografiji kako biste opisali vrijeme kada ste prodavali majice na kampusu koledža.
Pravi preduzetnici nikada ne bi pomislili staviti riječ P u biografiju, jer bi to na prvom mjestu bila anatema samoj ideji preduzetništva. Pravi preduzetnici nikada ne bi pomislili koristiti titulu kao statusni simbol, jer oni to ne moraju činiti.
Šta je preduzetništvo?
Dakle, šta to preduzetnik radi da se razlikuje od pekara, mehaničara ili grafičkog dizajnera?
Preduzetništvo je možda, u svom najčišćem smislu, nepokolebljiva predanost da se živi ili umre od vlastite upornosti i sposobnosti.
Preduzetnici su ti koji se ne boje napisati svoje vlastite priručnike i koji se ne brinu hoće li ih ili ne prihvatiti većina stanovništva.
To je žar da se budite svako jutro i budete uzbuđeni da radite ono što uistinu želite stvoriti; to je sposobnost da izbjegnete dramu i izgubljenu energiju i umjesto toga fokusirate svu svoju pažnju na istinske potrebe i karijerne ciljeve. To je neustrašivost da vjerujete u vlastite sposobnosti, kreativnost i vlastitu snalažljivost dok bi drugi pitali nadređenog za pomoć, ili u najbližem priručniku potražili uputstva.
Izdavač magazina Jim Warren bio je pionir preduzetnik koji je stajao iza legendarnih publikacija kao što su Famous Movie Monsters of Hollywood i Vampirella.
Na svom vrhuncu, Warren je mogao uzeti neki nepopularni proizvod – horor stripove – te ih pretvoriti u nešto što se prodaje i što je unosno i to putem jednostavnog prepakiranja truda. Warrenova strategija uključivala je prodaju stripova u formi časopisa i prodaju novotarija putem oglasa na stražnjem dijelu knjige, umjesto ubjeđivanja oglašivača koji nisu voljni sarađivati sa izdavačem horora.
Unajmio je najbolje umjetnike i pisce koje je mogao priuštiti, te je zajedno sa urednikom Forrestom J Ackermanom uveo novu eru fanova u kojoj je u redu nazivati se štreberom. U njegovoj kancelariji naći ćete uokvirenu plaketu na kojoj piše “Neko je to morao ostvariti”.
Primjena tuđe ideje
U srži preduzetnika, to je ono što oni čine: Oni to ostvaruju. Pekari mogu postati preduzetnici ako niko ne zapošljava, ali samo da zadovolje svoju strast za pečenjem. U nekim slučajevima, preduzetnik će zaposliti pekara, iznajmiti prostor i kupiti peći. U drugim slučajevima, preduzetnik možda čak nikada ne vidi pekaru uživo. On jednostavno može osigurati finansije i zaposliti dobrog menadžera.
Ono u čemu su preduzetnici, takođe, vješti su ideje. Svaki posao koji pokrenu možda se ne temelji na njihovoj ideji i oni možda nisu samo ljudi sa idejom koji rade iza kulisa.
Postoje preduzetnici koji tuđu ideju primijene u praksi prije nego što ulože više truda u posao od bilo koga drugog koga zaposle, ali u srži preduzetničkog duha je nagon uzeti dobru ideju i oživjeti je.
Kada razmišljamo o preduzetništvu na ovaj način, onda postaje jasno da nepogrešivi etos preduzetništva obično biva vidljiv u ranoj dobi. Svi mi možemo zamisliti srednjerangirane menadžere u kompaniji, kojima, iako mogu biti dobri u svom poslu, nedostaje nešto što ponekad može biti vidljivo kod djece i mladih u dobi od 13 ili 14 godina. Ipak, ta iskra, ta želja koja vas navodi da pokrenete svoj prvi štand za prodaju limunade, nalazi se u svima nama.
Javne škole, fakulteti i vaš prvi posao uče vas da držite pognutu glavu i radite svoj posao.
Problem je u tome što smo naučili da radije radimo ono što je sigurno, ono što je zagarantirano da će funkcionisati, nego da reskiramo naše vrijeme, trud i novac na ideje koje možda neće uspjeti.
Tako često preduzetnik može biti razlika između jedne osobe koja slijedi pravila, ide u školu, dobija dobre ocjene, dobar posao i pristojnu platu, i osobe koja izbjegava školu, ne sluša nikoga i na kraju završi kreirajući potpuno novi proizvod koji ide ka tome da promijeni svijet.
Pa zašto onda svako nije preduzetnik?
Veliki dio našeg društva izgrađen je oko zastarjelog industrijskog modela gdje svako može naučiti da radi svoj posao, gdje u stvari služite kao mali dio velikog sistema i gdje je dolazak na vrijeme važniji od bilo kakve pronicljivosti ili kreativnosti koje možete pružiti. Za razliku od generacija prije kada ste mogli proći dosta dobro samo radeći ono što vam kažu, svjetske top kompanije danas stalno tragaju za ljudima koji rade upravo suprotno; oni krše pravila i uvode novine van konvencionalne obuke.
Majka sir Richarda Bransona
Dakle, možemo li naučiti preduzetništvo? I što je još važnije, kako?
U intervjuu sa jednim snimateljem dokumentaraca, majka sir Richarda Bransona otkriva kako je Branson u svom ranom djetinjstvu ustvari bio nevjerovatno stidljiv. U nastojanju da ga natjera da bude otvoreniji i društveniji, ona je i sama došla na preduzetničku ideju: Ostavila bi sina tri milje od kuće i rekla mu da će morati razgovarati s ljudima i pitati za uputstva kako bi pronašao svoj put natrag. Ekstremno?
Naravno, ali je ovaj “potoni ili plivaj” pristup odgoju pretvorio sramežljivo dijete, koje se doslovno skrivalo iza majčine suknje, u jednog od najsmjelijih preduzetnika našeg vremena.
Navike uspješnog preduzetnika se, takođe, uče u programima studija poslovnog upravljanja (MBA) u cijeloj zemlji. Kao što je to Dean Hubbard sa Columbia poslovne škole iznio u svom govoru o MBA 21. vijeka, “cilj nije imati podatkovno skladište funkcionalnih sposobnosti, već stvoriti proces koji uči ljude kako da prepoznaju priliku – i zgrabe je” (informacije radi: Columbia poslovna škola je moj fakultet).
Kako se ekonomija i ideja o karijeri razvijaju, u narednih deceniju ili dvije “preduzetnik” bi mogao biti jedina preostala profesija.
Bez sumnje, čini se da u duhu preduzetništva postoji element koji se ne može naučiti a koji je doveo do mnogih velikih priča o uspjehu. Neki mogu tvrditi da školovanje može, u najboljem slučaju, jedino biti opisano kao priprema platna za slikara.
Umjetniku možete reći gdje da kupi boje, dati mu neke savjete o osnovnim umjetničkim principima, a zatim pružiti primjere onoga što su ljudi činili u prošlosti. No, stvarni čin pokretanja inicijative i dolazak do ideje, koja će živjeti čak i duže od samog života kreatora, nešto je što se jednostavno nikako ne može naučiti.
Možda to možete nazvati kreativnošću, maštom ili čistom strasti, ali ostaje činjenica da je, i pored toga što možete imati najveće platno i kolekciju boja na svijetu, i dalje potreban umjetnik da stvori nešto lijepo.
Nastranu izuzeci, mnogi ljudi nisu imali izbora već da nauče kako da budu preduzetnici. Tempo kojim se brojna vrata otvaraju, i koja se nastavljaju otvarati širom svijeta, je zapanjujući. Kako se ekonomija i ideja o karijeri razvijaju, u narednih deceniju ili dvije “preduzetnik” bi mogao biti jedina preostala profesija.
Šta učiniti?
Kao što je to istakao preduzetnik Scott Gerber, prema anketi iz 2011. oko 23 odsto mladih ljudi koji su pokrenuli biznis učinili su to jednostavno zbog poteškoća u pronalaženju posla. Mi smo već u “potoni ili plivaj” scenariju u kojem je zaposlenost među mladima najniža u šezdeset godina.
Poslijeratno obrazovanje dizajnirano je da smjesti ljude u velike kompanije gdje će dobiti sigurnu platu.
Roditelji mogu započeti stvar; srednja škola može onima koji žele biti preduzetnici ponuditi neko prvo iskustvo; univerziteti mogu staviti sjajne prilike, veze i resurse na dohvat ruke; ali najvažniji dio putovanja uvijek će ostati u preduzetniku.
Možemo za vas graditi mostove, utrti puteve i otvoriti vam vrata, ali vi, preduzetnik, ste ti koji će uvijek morati proći njima.
Poslijeratno obrazovanje dizajnirano je da smjesti ljude u velike kompanije gdje će dobiti sigurnu platu.
Nažalost, to je uglavnom još uvijek ono za šta služi škola, čak i dok se te kompanije smanjuju, propadaju i nestaju iz ekonomskog krajolika, uzrokujući otpuštanja na rekordnom nivou. Ne samo da možemo naučiti ljude da misle preduzetnički, već to i trebamo učiniti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Al Jazeera