TUZLA, Planovi po kojima bi se javna sredstva koristila kao garancija za kineski kredit koji bi se uložio u planirani Blok 7 Termoelektrane Tuzla mogli bi biti u sukobu sa zakonom i zbog toga bi trebali biti istraženi od strane Sekretarijata Energetske zajednice, navodi se u žalbi koja je u septembru podnesena ovoj regionalnoj organizaciji od strane Udruženja “Aarhus centar u BiH” i mreže CEE Bankwatch.
Prema Ugovoru o uspostavi Energetske zajednice, Bosna i Hercegovina mora poštivati pravila EU o poticajima u energetskom sektoru. Između ostalog, u većini slučajeva državne garancije smiju pokriti maksimalno 80 posto ukupnog iznosa kredita. Međutim, predložena garancija za Blok 7 Termoelektrane Tuzla pokriva 100 posto kredita, kao i kamate i druge vezane troškove. Postoje slučajevi kada su ovakve garancije dopuštene, ali Udruženje “Aarhus centar u BiH” i CEE Bankwatch su stajališta da u ovom slučaju nisu ispunjeni neophodni uslovi.
Nina Kreševljaković iz Udruženja “Aarhus centar u BiH” rekla nam je da se žalba upućena Energetskoj zajednici odnosi na propise o državnoj pomoći (subvencije) koji su definisani na razini EU, ali su obavezni i za BiH, budući da smo potpisnici Ugovora o uspostavi Energetske zajednice.
“Odgovornost Vijeća za državnu pomoć je da provjeri da li su preuzete obaveze iz Ugovora o uspostavi Energetske zajednice primijenjene prilikom donošenja Odluke o izdavanju garancije (Odluka Vijeća za državnu pomoć BiH od 23. jula 2018. godine, a na osnovu koje je utvrđeno kako garancija Federacije BiH na kredit između JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo i Izvozno-uvozne banke Narodne Republike Kine ne predstavlja reprezentativnu državnu podršku). U slučaju da se utvrdi kršenje propisa, Sekretarijat može otvoriti tzv. ‘dispute settlement case’ dok se prekršaj ne ukloni”, rekla je za BUKU Nina Kreševljaković iz Udruženja “Aarhus centar u BiH”.
Treba istaći da postoje posebni propisi koji definišu uslove za izdavanje državnih garancija. Ti propisi su i dio BiH legislative. A ovom žalbom se dokazuje da ti isti propisi nisu ispoštovani kad je Vijeće za državnu pomoć BIH donosilo Odluku o izdavanju garancije.
Kreševljaković Nina kaže da su i prije nekoliko godina imali situaciju da je Sekretarijat Energetske zajednice reagovao na osnovu žalbe upućene od strane nevladinih organizacija.
“Tada se radilo o graničnim vrijednostima propisanim okolišnim dozvolama za blok 7 TE Tuzla i TE Banovići. I tada su odgovorni (Elektroprivreda BiH, rudnik Banovići i Ministarstvo) tvrdili da je sve u skladu sa FBiH zakonodavstvom i preuzetim EU propisima. Nevladine organizacije su u više navrata ukazivale na ove propuste, ali su ih odgovorni ignorisali. Naše primjedbe su usvojene tek nakon što je 12 predstavnika gore navedenih firmi i ministarstva otputovalo u Beč (nismo sigurni ko je platio putne troškove) i na sastanku sa Energetskom zajednicom, koji je trajao par sati, prihvatilo činjenicu da su napravili grešku. Nakon tog sastanka su, u skladu sa našim sugestijama, okolišne dozvole ispravljene”, pojašnjava naša sagovornica.
Osim ove žalbe, još uvijek se čeka na presudu Kantonalnog suda u Sarajevu na tužbu u upravnome postupku koju su, još prije nekoliko godina, pokrenule nevladine organizacije protiv okolišne dozvole za Blok 7 TE Tuzla. Sama reakcija Sekretarijata Energetske zajednice na predmetnu Odluku koju je izdalo Vijeće za državnu pomoć potvrda je da je Sekretarijat istražio dokumentaciju i na osnovu istog tražio dodatna pojašnjenja od nadležnih institucija.
SUKOB SA ZAKONOM
U Članu 137. Uredbe o namjeni, kriterijima i uslovima za dodjelu državne pomoći u Federaciji BiH piše:
” Pojedinačna državna garancija ne predstavlja instrument dodjele državne pomoći ukoliko su kumulativno ispunjeni sljedeći uslovi:
a) da privredni subjekt nije u teškoćama;
b) da je garancija povezana sa posebnom finansijskom transakcijom, na fiksni iznos i fiksni period vremena;
c) da garancija ne pokriva više od 80% neizmirenog zajma ili druge finansijske obaveze korisnika, s tim da se ovo ograničenje ne odnosi na:
1) garancije koje pokrivaju dužničke obveznice, ili
2) garancije date u cilju finansiranja privrednog subjekta čija je isključiva djelatnost pružanje usluga od općeg ekonomskog interesa, a garanciju daje sam organ koji je povjerio vršenje
usluga od općeg ekonomskog interesa;
d) da se premija za garanciju obračunava primjenom tržišnih principa.”
Nina Kreševljaković kaže da se njihove primjedbe najviše odnose na tačku c).
“Naime, garancijom se pokriva 100% kredita od Izvozno-uvozne banke Kine, što je dozvoljeno samo pod određenim uvjetima, inače smije biti samo do 80%. Međutim, Vijeće tvrdi da korisnik kredita (EPBIH) pruža usluge od općeg ekonomskog interesa, što znači da je garancija kojom se pokriva 100% kredita dozvoljena. Međutim, u Uredbi piše ‘garancije date u cilju finansiranja privrednog subjekta čija je isključiva djelatnost pružanje usluga od općeg ekonomskog interesa, a garanciju daje sam organ koji je povjerio vršenje usluga od općeg ekonomskog interesa’. Usluga od općeg ekonomskog interesa se definira u dozvoli FERK-a, pa po definiciji EPBIH ne može dobiti 100% garanciju jer Ministarstvo finansija izdaje garanciju, a to je drugi organ od FERK-a. Pored toga, EPBIH ima i drugih komercijalnih aktivnosti, koje nisu definirane kao usluge općeg ekonomskog interesa, tako da ne predstavlja privredni subjekat čija je isključiva djelatnost pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa”, pojašnjava naša sagovornica.
Nastavak o ovoj priči možete pročitati na portalu BUKA.
*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
BUKA
